Može li se provesti dogovor EU-a i Turske?

Dogovor između EU-a i Turske o izbjeglicama smatra se najvećim uspjehom njemačke kancelarke Angele Merkel u izbjegličkoj krizi. Ipak, kada je riječ o njegovoj provedbi sada se množe teškoće. Na osnovi trenutnog stanja je upitno hoće li Turska, kako je dogovoreno na izvanrednom summitu u Bruxellesu 18. ožujka, od početka idućeg tjedna migrante koji su neregularno ušli u Grčku primiti na svoj teritorij - a zauzvrat bi do 72.000 sirijskih izbjeglica iz Turske trebalo biti primljeno u članice EU-a.

Problematično dijete Atena

Prije svega su pripreme za realizaciju dogovorenog na grčkoj strani znatno zapele, dok broj izbjeglica koje su zaglavile u Grčkoj stalno raste. Europska komisija, po vlastitim navodima, čeka na to da Atena proglasi Tursku zemljom u kojoj su izbjeglice zaštićene od nasilja i progona, dakle da Grčka proglasi Tursku sigurnom trećom zemljom.

Iz briselskog ugla gledano to je pravni preduvjet da bi Grčka mogla deportirati u Tursku izbjeglice koje su neregularno stigle na njezin teritorij. Ipak lijevo-nacionalistička grčka vlada očito odbija ovaj put. U najmanju ruku je u vladinom prijedlogu novog zakona o azilu uzaludno tražiti jasno pravilo o sigurnim trećim zemljama. O prijedlogu tog zakona grčki parlament upravo raspravlja. Atena argumentira navodeći da države koje primjenjuju Ženevsku konvenciju o izbjeglicama jesu sigurne treće države i da stoga nema potrebe za promjenom važećih zakona.

Europska komisija je na to do sada gledala drugačije, osobito jer Turska Konvenciju o izbjeglicama primjenjuje samo djelomično. Glasnogovornica Komisije Mina Andreeva je to formulirala opreznije: "Važno je da promjene zakona ponude prostor za primjenu načela o azilu sigurne treće države ili azila prve države." Prva država za azil je ona zemlja koja također jamči zaštitu izbjeglica ako su one tamo ponovo vraćene iz treće zemlje. Jer onda čisto pravno gledano prestaje jamstvo o zaštiti za izbjeglicu koji napustiti prvu zemlju u koju je primljen.

Traže se stručnjaci za angažman u izbjegličkim centrima

Osim kompliciranih pravnih preduvjeta, koji će u nekoj blažoj formi možda još biti usvojeni, Grčku muče i sasvim praktični problemi. Dok Europska komisija sporazum o izbjeglicama ubraja u svoje najvažnije projekte, neke zemlje članice to očito koče. Od 2.300 inozemnih stručnjaka, koji bi trebali pružati pomoć pri registraciji izbjeglica u tzv. hotspotovima (centrima za registraciju izbjeglica), tek je mali broj stigao u Grčku. I broj konkretnih obećanja takvog osoblja je znatno ispod onoga što je dogovoreno na summitu posvećenom izbjegličkoj krizi. Prema aktualnom stanju 19 zemalja članica EU-a je ponudilo 47 graničnih stručnjaka za Frontex i 492 policajca. Još lošije stanje je kada je riječ o osoblju za obradu zahtjeva za izdavanje azila: 16 zemalja EU-a najavljuje da će poslati u Grčku 396 stručnjaka za obradu zahtjeva za azilom i donošenje odluka o azilu kao i 22 prevoditelja. Trenutno je stiglo tek 170 osoba.

Bez stručnog osoblja deportacije u Tursku naravno ne mogu početi. Jer inozemni stručnjaci trebaju jamčiti da će svi koji traže azil individualno biti provjereni prije deportacije. Grčka to nije u stanju učiniti već zbog kapaciteta koji joj stoje na raspolaganju. Ukupno 200 službenika u grčkim službama nadležnim za izdavanje azila trenutno može obraditi najviše 100 zahtjeva na dan.

Pretvaraju li se centri za registraciju u zatvore?

Kratko prije službenog početka deportacija i nevladine organizacije sve više kritiziraju sporazum između EU-a i Turske.

Povlačenje "Liječnika bez granica" i UNCHR-a iz procesa pružanja pomoći izbjeglicama je za zagovornike sporazuma Bruxelles-Ankara gorak udarac jer su te organizacije ipak bile jamac korektnog odnosa prema izbjeglicama. Obje velike humanitarne organizacije su se žalile da njihovi uposlenici više nemaju pristup izbjeglicama i da im više ne mogu pomoći. Osim toga ove organizacije su kritizirale sve veću izoliranost centara za registraciju. Glasnogovornica UNHCR-a Melissa Flemming govori o "zatvorskim ustanovama". Razlog je da bi zahtjevi za izdavanjem azila tako trebali biti brže obrađivani.

Ukoliko pravne prepreke do ponedjeljka (4.4.) još budu uklonjene onda će izbjeglice vjerojatno biti dovezene na grčko kopno i odatle autobusima deportirane u Tursku. Paralelno s tim bi onda mogla započeti i prva raspodjela sirijskih izbjeglica iz Turske u zemlje EU-a: Njemačka, Francuska i Nizozemska bi vjerojatno primile prve izbjeglice.