Može li turizam zaustaviti propadanje hrvatskoga sela?

Ruralni turizam Hrvatske još uvijek predstavlja poprilično nerazvijen rukavac najznačajnije ekonomske djelatnosti u toj zemlji, mada se čini da ga potrošači – domaći i strani – sve više preferiraju kod odabira konkretne vrste svog odmora ili aktivnijeg provoda. S druge strane, dojam je kako sama država u znatnoj mjeri tu potkategoriju prepušta tržištu bez mnogo brige i pažnje. Upravo zbog takvog uvjerenja, udruga koja okuplja seoska turistička domaćinstva uputila je prošlog tjedna apel nadležnima - Ministarstvu turizma i Ministarstvu poljoprivrede, da im priskoče upomoć prije negoli ta mlada i relativno prosperitetna djelatnost ne zađe u stagnaciju.

„U Hrvatskoj nikad nije provedeno istraživanje javnog mnijenja o turističkim preferencijama hrvatskih građana, ni ozbiljna analiza stanja na terenu“, započinje svoje viđenje situacije Aleksandra Kuratko Pani, voditeljica novoosnovane Udruge ruralnog turizma Hrvatske (URTH). Zatim doznajemo da je ta organizacija i osnovana uslijed gomilanja rečene problematike: naspram djelomične primjene nekih rješenja iz drugih zemalja poput Austrije i Slovenije, ostaje nesređeni zakonski okvir sektora, izostanak suradnje dvaju navedenih ministarstava, površan uvid u realne okolnosti u praksi, te nered u administraciji i loša komunikacija s akterima u branši.

Veza s poljoprivredom

„Štošta od potrebnog“, nastavlja Kuratko Pani, „kod nas izostaje, pa se pitamo je li spas hrvatskog sela uopće istinska namjera ove vlade. Akcijski plan za ruralni turizam dovršen je prije godinu i pol, ali još uvijek nije usvojen i ne primjenjuje se. Za to vrijeme bilježimo i novi interes gostiju koji dolaze kruzerima na jadransku obalu i posjećuju gospodarstva u unutrašnjosti Hrvatske.“ A to bi, prema njezinim riječima, trebao biti signal za angažman svih sudionika u dotičnom sektoru, među ostalim i radi cilja razvoja hrvatskog sela i zaustavljanja njegove depopulacije.

Ruralni turizam, naime, bavi se spajanjem plasmana kronično zapuštenoga domaćeg prehrambenog proizvoda i ugošćavanja onih koje zanima boravak na selu – ili onom što je od njega ostalo. Naravno, kapaciteti su folklorno te marketinški prilagođeni vedrijim predodžbama lokalne tradicijske kulture i privrede. URTH je zato (i) na internetu objavio dvojezični katalog „Otkrijte hrvatsko selo/Discover the Croatian Countryside“, s pregledom dvadesetak seoskih turističkih imanja, uglavnom u kontinentalnom dijelu zemlje. Ta orijentacija može djelovati ohrabrujuće, s obzirom na inače krajnje neuravnoteženu sliku turističke Hrvatske, s težištem gotovo isključivo na Jadranu.

Turizam kao odlikaš

Ipak, željena veća podrška države stalno nekako izmiče, a taj dojam je pojačan odnedavno višim PDV-om na ugostiteljske proizvode. Neke mjere u suprotnom smjeru, najavljivane i od npr. aktualnog ministra turizma, kao što je tzv. Cro-kartica, također izostaju, premda njihovu djelotvornost već potvrđuje praksa u pojedinim EU-članicama. Riječ je o instrumentu koji spaja interes poslodavaca i radnika, pa metoda ima i socijalni i ekonomski te razvojni karakter - radnici na posebnu karticu dobivaju vrijednost razmjenjivu za turističke usluge poput izleta ili noćenja, dok poslodavac dobiva poreznu olakšicu.

Ivo Kunst iz Instituta za turizam, voditelj izrade spomenutog Akcijskog plana, smatra da je s njegovim usvajanjem zapelo zbog dviju naglih promjena vlada u međuvremenu, ne zbog samog akta. „Neću tvrditi da bi usvajanje donijelo neki brzi veliki rezultat, jer se plan bavi malenim dijelom hrvatskog turizma. Ali, toj nekolicini entuzijasta koji na kontinentu žive od turizma, svakako bi pomoglo. Možda i šire: Francuzi su ruralni turizam stimulirali radi popravljanja demografske situacije, pa se donekle i uspjelo s tim. Ipak, ne želim olako sužavati problem koji je daleko širi i dublji. Znate, turizam na Jadranu nije toliko produkt genijalne politike, on je naprosto 'odlikaš', njemu ide samo po sebi“, kaže Kunst za DW.