Mrkva i batina u politici prema izbjeglicama

„Negdje moramo početi“, izjavila je opunomoćenica EU-a za vanjske poslove Federica Mogherini u Europskom parlamentu. „Našim prijedlozima nećemo postići korjenite promjene, ali ne postoji drugi put za promjenu afričkih društava, osim da se s njima surađuje“.

Upravljati migracijom

Iza ove reklame za novi oblik suradnje između Europe, bliskoistočnih i afričkih zemalja u politici prema izbjeglicama skriva se čista politička potreba. „U Libiji se danas nalazi više desetaka tisuća ljudi koji traže put kako da dođu u Europu“, navodi se u jednom od dokumenata Europske komisije. U Bruxellesu znaju da su članice EU-a i dalje podijeljene i da u Europi skoro da i ne postoji spremnost za prihvat izbjeglica. U međuvremenu se povećava broj migranata i uglavnom se radi o afričkim izbjeglicama koje kreću na opasno putovanje preko zapadne Sredozemne rute prije svega prema Italiji.

Zbog toga EU namjerava s Jordanom, Libanonom, Tunisom, Nigerijom, Senegalom, Malijem, Nigerom, Etiopijom i Libijom potpisati sporazum o suradnji. Radi se o sličnom sporazumu koji je EU potpisao s Turskom. Zemlje, koje su spremne bolje osiguravati svoje granice, prihvatiti ilegalne migrante koji budu prisilno vraćeni iz Europe i eventualno akceptirati podizanje izbjegličkih centara, trebaju biti nagrađene: Europa im je zauzvrat obećala više razvoje pomoći i bolje trgovinske uvjete.

Za ovo trebaju biti iskorišteni postojeći resursi za razvojnu pomoć i politiku prema izbjeglicama u Africi. Isplate bi bile vezane uz to koliko su sjevernoafričke zemlje prihvatile svojih državljana koji su vraćeni iz Europe i koji u EU nemaju pravo na boravak. To bi također trebalo biti povezano s investicijskim planom kojim se podržava gospodarski razvoj u pogođenim zemljama. Europska komisija se nada da bi ta sredstva mogla iznositi i do 60 milijardi eura ako se uveže i privatni sektor i EIB (Europska investicijska banka) kao jamac za investicije. „Afričkim zemljama je potrebna infrastruktura i mi podržavamo njihov gospodarski rast“, izjavila je Mogherini. Svi sudionici bi od toga imali korist, a trebali bi biti izrađeni i određeni paketi za svaku zemlju.

Konzervativci hvale planove Europske komisije

Prve korake u tom pravcu su napravile zemlje članice EU-a još prošle jeseni na samitu EU-Afrika održanom na Malti. Međutim, tadašnja velika obećanja skoro da nisu slijedila djela. Počelo je s novcem: „EU je osigurao 1,8 milijardi eura za African Trust Fund, dok su samo zemlje članice osigurale 80 milijuna eura“, žali se Manfred Weber, predsjednik Kluba zastupnika konzervativaca EPP u Europskom parlamentu.

S obzirom na to on uopće ne vidi problem s povezivanjem razvojne suradnje i dobrog ponašanja u politici prema izbjeglicama. „Ispravno je da se nagrade zemlje koje ponovo prihvate njihove državljane, a da se druge kazne“, smatra Weber i dodaje: „Potrebna nam je koordinirana politika i tijesno trgovinsko partnerstvo s Afrikom.“

Kritike ljevice i liberala

"Kopirati dogovor s Turskom i naše probleme prebacivati na druge nije put naprijed“, kaže šef liberala u Europskom parlamentu. „Mi vam dajemo novac, a vi nam nećete slati izbjeglice“ – tako to neće funkcionirati. Guy Verhofstadt se zalaže za veću suradnju između EU-a i Afrike: „U domovinama tih ljudi i tranzitnim zemljama se mora ojačati gospodarski rast koji će ljudima dati perspektivu i na taj način potaći demokratski razvoj.“

Dosta oštrije kritike na prijedlog Europske komisije iznosi Ska Keller iz stranke Zelenih: „EU se time odriče svih vrijednosti u vanjskoj politici. Ne radi se sa samo o tome da se izbjeglice odbiju. Također se moramo zapitati: s kojim vladama mi uopće razgovaramo?“ Ona kritizira planiranu „suradnju s diktaturama“ pri čemu se u dokumentima ni na jednom mjestu ne spominju slučajevi Južnog Sudana i Eritreje.

„Moramo izbjeglice vratiti nazad i pomoći da u svojim zemljama imaju šanse za normalan život“, kaže EU-ov povjerenik Frans Timmermans koji je isposlovao dogovor s Turskom. Međutim, on bi se mogao suočiti s teškim pregovorima s dugim nizom afričkih zemalja.