'N' na kućama 'nevjernih' kršćana

Nadbiskup Mosula Kaldejske katoličke crkve, Emil Shimoun Nona je samo na kratko došao u Njemačku i to iz pukog očaja: preklinje za pomoć i njemačke i svjetske zajednice jer je stanje stotine tisuća izbjeglica na sjeveru Iraka upravo katastrofalno. Ljudi koji su morali pobjeći od terora pripadnika Islamističke države su već na kraju snaga, a tek dolazi jesen i zima.

Njegovo mjesto je tamo, sa svojom pastvom u možda najtežim trenucima kroz koje prolazi čitava Kaldejska katolička crkva u Iraku. A ne da "ljenčari" tu u Njemačkoj: "Još nekoliko sati prije nego što sam otputovao sam dvojio, da li mogu ostaviti sve te ljude same." Ali ipak je shvatio kako on osobno još jedva što može učiniti i da mu treba pomoć koju se nada dobiti u inozemstvu. Zato je krenuo na put na samo par dana: "Moram se što prije vratiti", kaže nam nadbiskup.

Izbjeglice u metropoli Kurda, gradu Erbilu su se smjestile gdje su mogle. Crkve su već odavno prepune, baš kao i crkvene zgrade. Neki su smješteni u tamošnje škole, a ubrzo počinje nastava tako da će mnogi morati napolje. Neki su tek utočište našli u podzemnim garažama, a mnogi još uvijek stoje na ulici, čekajući da im barem netko pomogne. I nadbiskup Nona je zapravo izbjeglica. Ne, kaže, ja nemam biskupsku palaču. "Moja palača je, iskreno rečeno, moj auto. Stalno sam na putu i obilazim izbjeglice."

Zašto muslimani šute?

Nadbiskup može dugo pričati o užasima koje čine ekstremisti tog novog "kalifata" koji se prostire od Sirije do sjevera Iraka. Ali ono što mu doista slama srce jest kako se odnose njihovi dosadašnji susjedi i prijatelji muslimanske vjeroispovijesti. "Do sad niti jedan islamski autoritet nije osudio sve ove zločine protiv čovječnosti i protiv svakog religioznog osjećaja", žali se nadbiskup Nona. Zašto svi oni šute, to mu je teško reći: "Da li doista podržavaju sve te sramotne čini ili ih je samo strah od počinitelja i ekstremista?"

I dok je već sramotna ta šutnja vjerskih i vođa islamskih država, još je dublje razočarenje u muslimane uz koje su i sa kojima su stoljećima živjeli. Jer još i prije nego što dođu teroristi "Kalifata", noću na ulaznim vratima kuća gdje žive kršćani netko bojom napiše slovo 'N' - nevjernik. To je siguran znak da treba odmah pobjeći, ali čak i prije nego što nesretnici ujutro stignu krenuti na put, već dolaze susjedi kako bi iz kuće uzeli sve što im se dopadne.

Tako nam priča o jednom ženskom samostanu u Mosulu u kojem je kao vratar već odavno, preko trideset godina služio jedan musliman. "Časne sestre su s njim slavili njegovu svadbu, a i živio je u kući na imanju samostana. Ali i prije nego što su sestre krenule u bijeg, on je već počeo pljačkati samostan. Pred očima sestara je napunio punu prikolicu traktora ukradene robe", svjedoči nam nadbiskup Nona.

Povjerenje je uništeno

I nadbiskup osobno je duboko razočaran mnogim svojim prijateljima i poznanicima, poput liječnika ili odvjetnika koje su se svakako mogli smatrati umjerenim muslimanima. Ali sad više ne žele niti čuti za njega i prekinuli su sve kontakte. Sve su to stvari koje ostavljaju duboku ranu u srcu i zato kršćani "s mnogo pesimizma i mnogo bola gledaju u budućnost. Izgubili smo svako povjerenje u regiju u kojoj smo stoljećima živjeli", žali se nadbiskup.

A kad nadbiskup kaže "stoljećima", on nipošto ne pretjeruje: kršćani su u tadašnju Mezopotamiju došli još kad su tamo bili Rimljani, jedva dvjestotinjak godina nakon što je živio Isus Krist. Doduše, taj ogranak nije se uvijek slagao sa vladajućom dogmom pa ih je katolička crkva optužila za "šizmu" nestorijanstva. Barem na području Iraka je uspješno preživjela sve vojske i vladare i još od 19. stoljeća je opet ujedinjena s Katoličkom crkvom.

Povijest nadbiskupa None je mnogo kraća: tek mu je 46 godina, a na tu dužnost je imenovan 2009. Od početka mu je bilo jasno da je to opasan posao: njegov prethodnik je 2008. otet i ubijen. Što očekuje od Njemačke i Zapada, pitamo ga u studiju DW u Berlinu? Najprije treba pomoći izbjeglicama i omogućiti im barem nekakvo dostojanstvo. Ne samo kršćanima, nego svima koji su morali pobjeći od terora IS-a.

'Zapadnjaci' su najgori

Ali onda se radi o tome, omogućiti svim tim nesretnicima da se vrate svojim kućama. Da li vjeruje da će se to ikad dogoditi? Nadbiskup odlučno tvrdi: sve ovisi o odlučnosti međunarodne zajednice. Za sada su jedini koji im doista pomažu Kurdi i njihovi borci koji ih brane od terorista, na čemu im usrdno zahvaljuje. Ali upozorava kako je i Kurdima život sve teži.

Dok prolazimo kroz studio, na ekranu je izvješće iz izbjegličkog doma u Berlinu. "Njega poznajem, on je iz jednog sela kod Mosula", kaže nadbiskup za jednog izbjeglicu koji je utočište našao u dalekoj Njemačkoj. Ali mu je teško reći, kad će svi zajedno u domovinu. Zapravo, u domu nadbiskupa u Mosulu je sad zapovjedništvo snaga IS-a jer misle da ako se sakriju u crkve, da neće biti napadnuti iz zraka.

U jednoj crkvi je čak njihov zatvor, a podsjeća nas da je taj sukob već odavno postao međunarodan. Mnoštvo je dragovoljaca među teroristima iz drugih arapskih zemalja, ali upravo oni iz Europe i sa Zapada su na glasu kao najdiscipliniraniji i najokrutniji. Oni zato čine specijalne postrojbe boraca tog "Kalifata".