Na prodaju: Hitlerov Mercedes

Worldwide Auctioneers, aukcijska kuća iz Arizone, predmet koji će biti ponuđen 17. siječnja, opisuje kao „povijesno najvažniji automobil koji je ikad bio ponuđen na javnoj dražbi". No ne radi se o automobilu nekog bivšeg američkog predsjednika ili neke pop zvijezde. Kao vlasnik Mercedesa upisan je „vođa i kancelar Rajha" Adolf Hitler. I zaista se radi o senzaciji, ali kao i uvijek kada neki materijalni simboli tzv. „Trećeg Reicha" budu ponuđeni na prodaju, o jednoj spornoj senzaciji.

Automobil superlativa

Povijest automobila registarskih oznaka 1A 148461 je precizno zabilježena. Hitlerov vozač, potpukovnik SS-a Erich Kempka, osobno je naručio automobil koji je bio izručen nekoliko mjeseci prije početka Drugog svjetskog rata u srpnju 1939. Radilo se o vozilu superlativa. I to ne samo za ono vrijeme. Mercedes 770 K „veliki Mercedes" bio je dug šest metara i mogao je povesti osam putnika. Automobil je „vukao" osmocilindrični motor sa 7,7 litara obujma cilindara koji je pomoću kompresora ostvarivao 230 KS i postizao brzinu do 160 kmh. Samo 88 komada vozila ove serije je između 1938. i 1943. izišlo iz pogona u Sindelfingenu. Naručitelji nisu bili obični smrtnici: japanski car Hirohito, norveški kralj Haakon VII, španjolski diktator Franco i papa Pio XII. No Hitlerovo vozilo je naravno imalo i nekoliko „dodataka". Kako proizlazi iz kataloga kuće Worldwide Auctioneers, u vozilo je ugrađeno neprobojno staklo debljine 40 mm, karoserija je pojačana oklopnim čelikom. Oklopne mjere pomalo začuđuju jer se radi o kabrioletu u kojem se Hitler uglavnom vozio stojeći tijekom parada. Oklop je samo povećao težinu vozila na pet tona što je opet povećalo potrošnju na 38 litara na 100 km. Zato je i spremnik primao 300 litara goriva.

Burna prošlost

Hitleru je ovaj Mercedes služio kao glavno paradno vozilo. Njime je 1940. ušao u Pariz slaveći pobjedu nad Francuskom. U njemu je primio i Benita Mussolinija s kojim se u više navrata provozao Münchenom. Zbog toga je i Mercedes koji se sada nudi na prodaju ovjekovječen na brojnim povijesnim fotografijama i filmskim zapisima. No nakon što se najkasnije od 1942. ratna sreća za Hitlera okrenula, automobilske parade kroz mnoštvo su nestale s dnevnog reda tadašnjega kancelara. Pred kraj rata Mercedes su zaplijenile američke snage u Francuskoj koje nisu znale komu ovo vozilo zapravo pripada. Nakon toga automobil dolazi u vlasništvo jednog Belgijca koji ga prodaje u SAD nakon čega vozilo opet mijenja vlasnika i vraća se u Europu. Komu "slavni" Mercedes sada pripada, aukcijska kuća ne želi odati.

Mračni kultni objekt ili kolekcionarska sreća?

Hitlerov Mercedes je u svakom slučaju bio jedan od propagandnih instrumenata nacista. Zato se postavlja pitanje smije li on biti samo tako ponuđen na dražbi. Na kraju krajeva, u krivim rukama ovaj objekt može postati kultnim objektom za štovatelje jednog zločinačkog režima. Šef aukcijske kuće Worldwide Auctioneers Rod Egan uvjerava u to da se ne radi o veličanju jednog diktatora. On smatra da automobil treba gledati izvan konteksta bivšeg vlasnika. No istodobno napominje kako „bi bili sretni" da automobil dođe u posjed nekog muzeja ili javne kolekcije. Kome god u ruke dopadne sporni objekt, deset posto od postignute cijene bit će uplaćeno u korist projekata za suočavanje s nacizmom.

I još jedan bizarni detalj: Hitlerov vozač Kempka nije samo upravljao „Führerovim" vozilima. On se pobrinuo za to da nakon samoubojstva Hitlera i njegove supruge Eve Braun njihova tijela budu spaljena. U tom posljednjem zadatku Kempka se poslužio benzinom iz osobnih vozila koja su u svibnju 1945. preostala nacističkom vrhu.