Na sigurnosti izbjeglica se ne smije štedjeti

Dva zaštitara se smješkaju u objektiv. Jedan od njih je desnu nogu stavio na vrat muškarca koji s rukama zavezanima na leđima potrbuške leži na podu. Riječ je o zastrašujućoj slici koja u svojoj simbolici podsjeća na fotografije iz američkog logora u Guantanamu ili zatvora Abu-Ghraib u Iraku. No, ova nije snimljena u Iraku, već u Njemačkoj - u jednom prihvatnom centru za tražitelje azila u u Burbachu, u saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.

Policija je fotografiju našla u mobitelu jednog od dvojice zaštitara nakon što je zbog jednog drugog, nimalo manje šokantnog videa, pokrenuta istraga. I u drugim izbjegličkim centrima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji postoje indicije koje upućuju da je bilo slučajeva nanošenja tjelesnih povreda. I tamo su pokrenute istrage.

Privatizacija sigurnosti

Prihvatni centri za tražitelje azila prvi su dom za izbjeglice u Njemačkoj, prvi korak za snalaženje u novoj zemlji. Iza mnogih je dug period patnje. Pobjegli su pred nasiljem i ugnjetavanjem. Da su upravo oni koji su ovamo došli tražeći zaštitu izloženi zlostavljanju, pravi je skandal.

Pokrajinske i općinske vlasti stalno navode da ne mogu izaći na kraj sa sve većim priljevom izbjeglica. Zbog toga je njihovo zbrinjavanje već odavno delegirano privatnim preduzećima - da bi se uštedili troškovi i izbjegle birokratske procedure.

Načelno nije loše da privatna preduzeća rasterećuju općine i savezne zemlje preuzimajući od njih administrativne poslove. Pogotovo ne u vremenima kada se broj izbjeglica koje Njemačka prihvaća stalno povećava. Stvarni problem je taj da brojnim općinama i saveznim zemljama nije najvažnija razina usluge, već njihova cijena.

U slučaju Burbach je to bila greška s teškim posljedicama. Tamo je privatna firma koja se bavi smještajem European Homecare (EHC) unajmila privatnu zaštitarsku firmu SKI za koju rade zaštitari koji su zlostavljali izbjeglice. Istrage su pokazale da su oni već poznati policiji. Protiv njih je već vođena istraga zbog tjelesnih povreda, prevare, posjedovanja droge i oružja. Oni ni u snu ne bi smjeli raditi u jednom centru za prihvat izbjeglica.

Da je poslovanje privatnih zaštitarskih tvrtki orijentirano na ostvarenje zarade pak nije ništa novo. Nevelike plaće i loši uvjeti rada nisu rijetkost u ovoj branši. Onaj tko kao nalogodavac želi biti siguran da će se prema izbjeglicama postupati s punim poštovanjem, treba obrazovano osoblje obučeno za interkulturalni rad. A ne nekoga tko ima dosje u policiji.

Stoga ovo osoblje mora proći ne samo provjeru privatnih firmi, već i nalogodavca. Angažiranje privatnih zaštitarskih tvrtki na ovom području ne smije imati za posljedicu da država opere ruke od svoje odgovornosti za sigurnost svojih štićenika.

Ubuduće sve bolje?

European Homecare i nadležne službe u Arnsbergu pokušavaju sada ograničiti štetu. Suradnja sa zaštitarskom tvrtkom je u raskinuta. Dogovoreni su novi standardi kako bi se ovakvi incidenti ubuduće izbjegli, priopćio je European Homecare. U budućnosti bi tako izbjeglice smjeli štititi samo još provjereni zaštitari s policijskom potvrdom o "čistoj" prošlosti. To je minimum i to se podrazumijeva, međutim, na žalost, kao što se to često događa, tek nakon što se zlo dogodi.

Ljudi koji u Njemačkoj traže utočište moraju se moći pouzdati u to da će ovdje biti zaštićeni. Bez obzira što u općinskim blagajnama manjka novca - troškovi ne smiju biti presudni faktor. Sve drugo je za jednu bogatu zemlju kao što je Njemačka - jednostavno neprihvatljivo.