Nafta je još u Meksičkom zaljevu

Nakon havarije na platformi Deepwater Horizon koja je već 20. travnja 2010. odnijela jedanaest ljudskih života, punih 88 dana se vodila borba, kako zaustaviti izvor na morskom dnu. Prema grubim procjenama, iz njega je iscurilo oko 800 milijuna litara nafte i zapravo se mnogi čude da ekološka šteta nije ispala još veća.

Doduše, i ovako je nađeno više od osam tisuća uginulih ptica, nebrojeno uginulih riba, preko tisuću kornjača i više od stotinu morskih sisavaca - i baš nitko ne zna, koliko je trupla mrtvih životinja ostalo na morskom dnu. Ljudi se na oko tisuću kilometara obale, još uvijek bore sa naftom koja je iscurila. Ali se nakon godinu dana od katastrofe, stječe dojam kako su ljudi - i koncern BP, imao golemu sreću u nesreći: prema izvješću Nacionalne komisije SAD od ovog siječnja, vjetrovi i morska strujanja je većinu nafte držala podalje od obale.

Strahovalo se kako će naftna mrlja, prije ili kasnije, dospjeti i do Kube i do obale Floride na istoku Meksičkog zaljeva, ali - nije. Štoviše: čini se da je golem dio nafte koji je sukljao s morskog dna, jednostavno - nestao u morskoj dubini.

Ali mnogi znanstvenici upozoravaju kako taj dojam uvelike vara: mnogo od te nafte je još negdje u moru. Praktično da nema niti iskustava, da li je i oko sedam milijuna litara tekućine za "čišćenje" mora od nafte učinilo možda još goru štetu, jer nema ispitivanja o štetnosti te kemikalije u takvim, kolosalnim dimenzijama.

Iako se procjene naftnog koncerna BP ne slažu s procjenama čitavog niza znanstvenika, okvirno se može reći kako je tek maleni dio nafte dospio do površine, a još manji dio "crnog zlata" koji je lakši od vode, je ostao na dnu. Za najveći dio nafte se može samo pretpostaviti, što se s njim dogodilo i kamo je otišao u složenim okolnostima morskog pritiska, temperature mora - i kemikalija koje su se masovno upotrebljavale. Jer ta kemikalija ništa ne "čisti": ona postiže da se nafta rasprši u moru i pretpostavlja se kako pod površinom mora, plutaju golemi "oblaci" kapljica nafte.

Ideja je bila da se oni prepuste sudbini i apetitu bakterija. Naime, u Meksičkom zaljevu postoji i prirodno curenje nafte u more, tako da su se razvile i bakterije koje se hrane naftom. Ali tih bakterija očito nema dovoljno - ili njihova glad nije dovoljno velika, ukazuje oceanografinja Samantha Joye sa Sveučilišta u Georgiji, jer su u proteklom razdoblju, bakterije preradile jedva 10% nafte u području u kojem je ispitivala proces.

Najveći spor vlada o pitanju, koliko je nafte ostalo na dnu: u BP-u tvrdi kako je riječ samo o području u radijusu od oko 3 kilometara od bušotine iz koje je curila nafta, dok znanstvenica tvrdi da raspolaže sa oko 250 uzorka sa površine od oko 6700 četvorna kilometara - i obzirom da ima i usporedne uzorke prije katastrofe, može dokazati da sva ta nafta potječe iz Deepwater Horizon.

Ali i znanstvenici priznaju da još premalo znaju o razmjerima ekološke katastrofe, pa tako na primjer niti ne znaju, da li i neobično velika smrtnost mladih delfina u Meksičkom zaljevu ima veze s naftom - i ako da, na koji način.

"Nadamo se da ćemo u slijedeće dvije godine barem steći dobar uvid u razmjere štete koja je nastala", oprezan je Robert Haddad iz američkog ureda za meteorologiju i oceanografiju NOAA. A kada je riječ o biljnom i životinjskom svijetu tog područja, Haddad procjenjuje kako bi moglo proći i deset godina - dok prirodni oporavak uopće započne.

Autor: A. Šubić (dpa, AFP)

Odg.ured: Željka Telišman