Najmoćnije države su pogazile obećanja
25. lipnja 2010
"Oporavak i novi početak" - pod tim motom održat će se ovoga vikenda u Torontu sastanak skupina G8 i G20. Na četvrtom summitu ovakve vrste će predstavnici 20 industrijskih zemalja i zemalja u razvoju vijećati o posljedicama svjetske financijske krize - teme koja je ovih dana nezaobilazna. Neposredno prije toga u pokrajini Ontario, u jednom luksuznom odmaralištu u Huntsvilleu će se sastati i predstavnici osam vodećih industrijskih velesila (G8).
Očekuje se da će "letjeti perje" zbog razilaženja u stavovima oko strategija kojima se želi odgovoriti na krizu - njemačka kancelarka inzistira na strogom kursu štednje, dok američki predsjednik želi da države interveniraju s novim konjunkturnim paketima. Bankovna branša sav taj teatar na političkoj pozornici promatra prilično opušteno, jer smatra da je kod njih ponovno sve u redu.
Što se tiče najuspješnijeg njemačkog bankovnog menadžera, šefa Deutsche Banka Josefa Ackermanna, sastanak u Kanadi bi se mogao slobodno otkazati. Novčarski sektor je, tvrdi on, zadnjih mjeseci poduzela sve potrebne mjere za stabiliziranje financijskih tržišta.
Gospodarska kriza samo izgovor
Može se očekivati da će ove teme i natezanja oko daljnjih mjera za kontrolu tržišta financija potisnuti u drugi plan jednu drugu, nimalo manje važnu temu koja stoji na dnevnom redu - održivi razvoj i razvojnu pomoć. Na summitu G8 u škotskom Gleneaglesu 2000. je obećano da će se za pomoć nerazvijenim zemljama izdvojiti 50 milijardi američkih dolara više. Danas, pet godina kasnije, taj cilj ni blizu nije ostvaren. Same članice skupine G8 priznaju "rupu" u tom fondu od 10 milijardi dolara, dok Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) tvrdi da manjka čak 20 milijardi. Predstavnici međunarodne humanitarne organizacije Oxfam tvrde da mnogi koriste svjetsku gospodarsku krizu samo kao izgovor i upućuju na činjenicu da oni koji su najmanje krivi za tu krizu ne bi smjeli sada plaćati ceh za financijske igrarije bogatih.
I doista, kada se uzme u obzir kako su brzo mobilizirane stotine milijardi širom svijeta za spas banaka, neshvatljivo je zašto se ne mogu isplatiti puno manje svote za pomoć najsiromašnijima na svijetu koje najviše pogađa gospodarska kriza.
U svijetu umiru milijuni djece koja bi mogla biti spašena
Tri milijarde ljudi živi u siromaštvu. Glad i pothranjenost su još uvijek najčešći uzroci smrti na svijetu. Domaćin summita G8/G20 stavio je na dnevni red posebno temu smrtnosti djece i žena tijekom trudnoće i poroda. Godišnje umire u svijetu od gladi i pothranjenosti šest milijuna djece ispod pet godina i 350.000 trudnica uslijed komplikacija. U Pakistanu umire deset posto novorođenčadi, u Africi devet milijuna djece od lako izlječivih bolesti.
Prije deset godina je na milenijskoj konferenciji postavljeno za cilj da se do 2015. smrtnost djece smanji za dvije trećine, a žena za tri četvrtine. No ni u jednom milenijskom cilju tada postavljenom nisu postignuti manji pomaci. Za to je potreban novac, a on, iako je obećan, ne stiže. Samo Velika Britanija redovno plaća svoj dio; Njemačka, Francuska i Italija pak dobrano kasne.
Autorica: Dunja Dragojević (agencije)
Odg. ur.:A. Šubić