Najunosnije zanimanje u BiH - političar

Biti političar najunosnije je zanimanje u Bosni i Hercegovini, ako je suditi prema posljednjem u nizu istraživanja imovinskih kartica čelnika političkih stranaka u BiH, koje su uradili novinari Federalne televizije. Imovina Milorada Dodika (SNSD) navodno se procjenjuje na oko četiri milijuna maraka. Još bogatiji je Dragan Čović (HDZ BiH), čiji se imutak u navedenom istraživanju procjenjuje na preko 6,5 milijuna maraka. Bogatstvo tajkuna i novopečenog političara Fahrudina Radončića (SBB BiH) se mjeri u stotinama milijuna maraka, a vrijednost imovine Zlatka Lagumdžije je oko milijun maraka.

Norbert Mappes-Niediek, autor knjige „Balkanska mafija“ i nekadašnji savjetnik Jasušija Akašija za bivšu Jugoslaviju, na pitanje šta bi se dogodilo na Zapadu u slučaju sumnjivog porijekla imovine, je odgovorio da bi najprije "političari bili pod takvim pritiskom da bi morali izaći u javnost i odgovoriti na optužbe. Pri tome, na Zapadu ne postoji obaveza da se imutak i njegovo porijeklo objavi. Ali, to moraju raditi zemlje u tranziciji, kao što to radi Slovenija. Ovih dana su slovenski šef vlade (Janez Janša, op.ur.) i čelnik oporbe (Zoran Janković, op.ur.) u neprilici i moraju objasniti porijeklo svoje imovine ili jednog njezinog dijela. Na Zapadu ne postoje obaveze te vrste, ali postoje politički pritisci da se pruži objašnjenje, što svim stranama daje mogućnost da se situacija istraži i razjasni. U zemljama poput BiH te optužbe se jednostavno izgube. Problem je što ne postoji sudska instanca koja će objektivno reći što je nelegalno stečeno, a što ne.”

Glavni problem - sporo i neefikasno sudstvo

"Neefikasno sudstvo je glavna smetnja u borbi protiv korupcije u BiH", smatra Mappes-Niediek. Bosanskohercegovačko pravosuđe pokrenulo je nekoliko postupaka protiv pojedinih političara. Za mito i korupciju bio je optužen Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Protiv Milorada Dodika se već godinama najavljuje podizanje optužnice, ali se to još nije dogodilo. Zašto? "U slučaju Dodik optužbe o njegovoj korupciji prisutne su više od 10 godina. Objavljivane su u mnogim novinama i izvještajima međunarodnih organizacija, ali je sve prošlo bez posljedica. Funkcionalnog sudstva očito nema. U BiH postoji mehanizam koji svaku optužbu prebacuje na drugu etničku grupu. Dodik je sposoban za to da svaku optužbu predstavi kao napad na Srbe i Republiku Srpsku,” objašnjava Mappes-Niediek.

Zbog čega sudstvo nije u stanju pokrenuti proces protiv sumnjivih političara pojašnjava Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparency Internationala za BiH: „Prvi i osnovni problem sudstva BiH je to što je pod dominantnom političkom kontrolom. Drugi je nekompetentnost ljudi koji tamo sjede, nepostojanje specijaliziranih istražnih ekipa, nedovoljna suradnja između agencija za provođenje zakona i pravosudnih institucija. Ipak, glavni problem je politička kontrola, što proizilazi iz činjenice da se pravosuđe financira iz 14 različitih razina i 14 budžeta. To znači da svaki kantonalni ministar financija ima efektivnu kontrolu nad pravosuđem."

Jedino rješenje je pritisak iz Bruxellesa

S obzirom da nema posljedica i da se ne pokreću sudski procesi, u BiH se stvara slika o općoj korupcijskoj kulturi, gdje nitko ne zna što je istina, a što je laž. Kada jednom nastane takva zbrka, i politika se razvija u tom smjeru. "Na kraju dolazi do potpune korupcije u političkom sustavu uopćte", smatra Norbert Mappes-Niediek i osvrće se na ulogu OHR-a: “Uloga međunarodnih sudaca i tužitelja je u velikoj mjeri pozitivna, ali se ne smije zaboraviti na politički interes različitih zemalja u OHR-u. Ako se neki političar može ucijeniti i ako ga je moguće optužiti, to praktično olakšava rad službenicima međunarodne zajednice. Oni mašu tim optužbama i to znači da zauzvrat traže protuuslugu. Taj mehanizam će biti prisutan sve dok se ne ukine protektorat. Naravno da će ukidanje OHR-a pogoršati situaciju, ali rata neće biti. Najprije mora biti gore da bi bilo bolje. ”

Blagovčanin kaže da je OHR koristio činjenicu da su bosanskohercegovački političari korumpirani, ucjenjujući ih političkim progonom. On dodaje i da se OHR u posljednje vrijeme uopšte ne miješa u komplikovanu situaciju u BiH, kao i da nema namjeru da bilo šta učini. Ono što može promijeniti stanje u zemlji je snažan pritisak iz Brisela, ističe Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparency Internationala za BiH.

„Vidjeli smo na primjeru Hrvatske da taj snažan i fokusiran pritisak na vlade i političare u zemlji može dovesti do iskoraka u borbi protiv korupcije. Ja jedinu nadu za BiH u kratkoročnom i srednjeročnom razdoblju vidim u pritisku Bruxellesa na vlasti u zemlji da se konačno uhvate u borbu s korupcijom“, ističe Blagovčanin.

Međutim, Marieluise Beck, zastupnica stranke Zelenih u Bundestagu i glasnogovornica Zelenih za jugoistočnu Evropu, duboko je uvjerena da jedan sveobuhvatan proces oslobađanja od korupcije ne može doći izvana, odnosno iz Bruxellesa, tek kada se stvori demokratska osnova, istinski neovisni mediji, kontrola od strane javnosti, jake institucije civilnog društva i, kao posljedica svega toga, snažne sudske institucije. O najnovijem istraživanju FTV-a ona kaže: „Do sada je sve to na razini medijskih istraživanja. Ja odavde iz Njemačke ne mogu ustanoviti u kojoj su mjeri ti navodi točni. Sada je pitanje da li će Europska unija u okviru jačanja institucija pravosudnog sustava na sebe preuzeti te slučajeve.“

Slučaj Vulf - kako se može pasti zbog afere oko jednog kredita

Bivši predsjednik Njemačke Christian Wulff je morao podnijeti ostavku zbog optužbi da je od svog prijatelja pokušao dobiti kredit s povoljnom kamatom. Prije nekoliko dana objavljena je informacija i da sudstvo nema temalja za vođenje postupka protiv Wulffa. Za Norberta Mappesa-Niedieka je to unatoč svemu logičan slijed događaja. "Wulff se povukao s funkcije bez da je bila pokrenuta optužnica. Tijekom cijele rasprave Wulffu je bilo potpuno jasno da će na kraju sud utvrditi šta je točno, a što nije. Zato nije sebi mogao dopustiti laži. Vjerujem da je najvažnije što na kraju svega postoji sudstvo koje će točno ustanoviti što je u optužbama istinito, a što ne,” zaključuje Mappes-Niediek.