Namibijske lubanje vraćaju se kući

Ranija njemačka savezna ministrica za razvoj Heidemarie Wieczorek-Zeul je 2004. godine prilikom službene posjete Namibiji, konačno izrekla nešto na štu su ovoj zemlji čekale genaracije – ispričala se za zločine počinjene od strane njemačkih kolonijalnih vlasti nad pripadnicima naroda Herero i Nama tijekom ustanka kojeg su ovi podigli protiv kolonizatora. Riječ je o oko 70.000 žrtava koje su stradale u razdoblju između 1904. i 1908. godine. Da cijela priča bude još strašnija, veliki broj lubanje i tijela ubijenih naroda su nakon masakra poslane u Berlin gdje su znanstvenici nad njima vršili razna ispitivanja i istraživanja. Ovih dana bi dvadesetak lubanja trebale biti vraćene kući, u Namibiju.

"Znanost je okaljala svoje ruke..."

„Po prvi puta uopće će veća količina lubanja iz neke njemačke sveučilišne zbirke biti vraćene u zemlju podrijetla. Na ovaj korak se naša Sveučilišna klinika Charite (Berlin) odlučila potpuno svjesno, budući da su lubanje u Njemačku stigle u jednom vrlo upitnom moralno-etičkom kontekstu. U tom smislu, za nas kao znanstvenike, ovaj korak ima veliko simbolično značenje“, rekao je voditelj Medicinsko-povijesnog muzeja Charite, Thomas Schnalke.

Naime, početkom 20. stoljeća, Berlin je bio jedan od najvećih središta antropoloških istraživanja uopće. Lubanje koje su ovdje stigle, služile su znanstvenicima da nad njima istraže muskulaturu spomenutih zapadnoafričkih naroda te da ujedno utvrde i takozvane „rasne razlike“. „U svakom slučaju moramo reći da se u tom smislu znanost poslužila političkim okolnostima i time na neki način „okaljala ruke“. Charite se želi ispričati, odnosno, narode u Namibiji zamoliti za oproštenje“, dodao je Schnalke tijekom govora održanog na svečanosti vraćanja afričkih lubanja u Berlinu.

"Nas još nitko ništa nije pitao"

Na svečanosti su nazočili ne samo visoki predstavnici njemačkog političkog vrha te mnogobrojni znanstvenici već i delegacije od 73 člana iz Namibije. Među njima su se nalazili i predstavnici Saveza žrtava naroda Herero i Nama. Njihov dolazak je od izuzetnog značaja, budući da tema isprike i priznanja krivnje od strane Njemačke zapravo još uvijek nije zaključena. Savezna vlada se doduše već više puta ispričala i preuzela povijesnu i moralnu odgovornost za događaje u Namibiji, no prema mišljenju nekih to samo po sebi nije dovoljno.

Tako primjerice, suradnici nevladinih, humanitarnih organizacija i njemačkih radikalno lijevo ekstremnih stranaka zahtijevaju od njemačke vlade da ubojstva nad namibijskim narodima proglasi genocidom. No, zadovoljni dosadašnjim razvojem situacije nisu ni spomenuti predstavnici namibijskih manjina. "Rasprava o zločinima nad našim narodima ne smije se odvijati bez nas. Bez obzira koliko će njemačka vlada namibijskoj vladi isplatiti, za nas će to uvijek biti samo jedna vrsta dogovora između dvaju država. To nije „popravljanje“ prošlosti onako kako mi to zamišljamo. Njemačke vlade nikada po ovom pitanju nisu razgovarale s predstavnicima Herera i Nama. Mi do sada nismo nikada bili u prilici reći što osjećamo i očekujemo“, rekla je Utjiua Muinjangue, predsjednica Saveza žrtava naroda Herero.

"Ovo je tek početak"

Drugim riječima, sukob i diskusije još uvijek očigledno nisu završene a po svemu sudeći neće tako skoro niti biti. Prema procjenama Charitea, u ostalim njemačkim zbirkama se nalazi još oko 7.000 lubanja iz Namibije. Samim time, ovaj prvi korak njihovog vraćanja trebao bi biti primjer i ostalima da učine isto. "Namjera nam je da razvijemo neki novi princip prema kojem bi i ostale ustanove mogle početi s vraćanjem ovakvih ili sličnih dijelova svojih zbirki“, naglasio je voditelj berlinskog Charitea, Thomas Schnalke.

Autor: Kay–Alexander Scholz / Ž.Telišman

Odg.ured: Z. Arbutina