Napad koji je promijenio Francusku

Prorok Muhamed i sam oplakuje žrtve, s porukom "Je suis Charlie" i suzama u očima. Satiričari su ga stavili na naslovnicu svog "izdanja preživjelih", objavljenog samo nekoliko dana nakon krvavog napada na redakciju pariškog satiričnog lista Charlie Hebdo u siječnju 2015. Ta je naslovnica urezana u kolektivno sjećanje Francuza. "Tout est pardonné" - sve im je oprošteno - napisali su preživjeli urednici crnim slovima ispod tada objavljene karikature.

Naravno, to nije bilo podvlačenje crte, iako je tako zvučalo. Ne za preživjele, koji se još uvijek bore da “prerade“ doživljenu traumu – i sigurno ne za francusko pravosuđe. Osim toga, suđenje 13-ici ljudi, osumnjičenih da stoje iza napada, počinje u srijedu 2. rujna pred sudom u Parizu.

"Sad je red na druge"

Pa ipak, došlo je do barem jednog simboličnog podvlačenja crte. "Charlie Hebdo" se odavno iselio iz starih prostorija redakcije. Satirični magazin sada se producira na mjestu koje nije poznato javnosti. Svaku osobu koja želi intervjuirati trenutnog izdavača Laurenta Sourisseaua, poznatog po nadimku "Riss", nadgledaju trojica službenika sigurnosti koji se ne odvajaju od njega.

Kada su braća Chérif i Saïd Kouachi upali u parišku redakciju satiričnog magazina 7. siječnja 2015. godine i tamo ubili jedanaest ljudi, oni su iz svojih kalašnjikova otvorili vatru i na Rissa. Metak mu je uništio rame, ali ovaj 53-godišnjak je preživio. Te iste godine Riss je najavio da više neće crtati karikature koje pokazuju proroka Muhameda. Zapravo su, kako je rekao, karikirali Božjeg poslanika braneći načelo slobode izražavanja po kojem možeš crtati ono što želiš. Ali sada je, kako je dodao, vrijeme za druge da se time bave.

Satirični magazin u godinama koje su uslijedile nije našao dovoljno “suboraca“, koji bi bili spremni da se hvataju u koštac s islamom, na koji se, u usporedbi s oštrom kritikom katoličanstva, ustvari samo rijetko osvrtalo . "Ne želim da me skeč ili karikatura Muhameda spriječi da gledam kako moja djeca rastu", rekao je poznati autor i humorist Stéphane Guillon povodom treće obljetnice svoje odluke da ne objavljuje karikature na tu temu.

Napad je, kako se činilo na početku, čitavu naciju pretvorio u branitelje umjetničke slobode i slobode izražavanja. Više od 1,5 milijuna ljudi izašlo je na ulice Pariza 11. siječnja te godine kako bi iskazalo svoju solidarnost sa "Charlie Hebdoom" i demonstriralo za pravo na slobodu izražavanja - više od 40 šefova država i vlada iz cijelog svijeta se sa njima solidariziralo na licu mjesta.

Naklonost Francuza prema kontroverznom satiričnom magazinu, probuđena nakon krvavog napada, bila je ipak samo kratkotrajna. Ljevičarski magazin imao je oko 40.000 pretplatnika prije napada 7.1.2015., taj broj je narastao na 260.000 nekoliko tjedana kasnije, ali je onda u godinama koje su uslijedile pao na manje od 35.000. „Jeste li još uvijek tu?", upitali su tvorci magazina svoje čitatelje u uvodniku povodom 4. obljetnice krvavog napada.

"Ja nisam Charlie"

Ali osjećaj zajedništva brzo je nestao. Rezerviranost prema "Charlie Hebdou" ponovo je dolazile do izražaja. Došlo je do "incidenata" na komemorativnim skupovima u predgrađima Pariza, koji su prijavljeni Ministarstvu obrazovanja. Više od 200 školaraca odbilo je ukazati spomen žrtvama. Mnogi od njih pokazali su čak razumijevanje za ubojstvo satiričara koji su objavili karikature proroka Muhameda.

Signali o tome da škole imaju sve veće poteškoće da izvedu mlade na put u pogledu njihovog opredjeljenja za tradicionalne vrijednosti francuske republike, počeli su se gomilati već nekoliko godina ranije, sugerirano je i u izvještajima Ministarstva obrazovanja.  Tamo se govorilo o “padu identifikacije“ učenika - točnije muslimana sa sekularnim društvenim sustavom u zemlji.

Stroži zakoni

Da politika nije pronašla recept protiv sve veće podjele u društvu, pokazuje i rasprava o "Zakonu protiv separatizma" kojeg je u srpnju najavio novi premijer Jean Castex. Predsjednik Emmanuel Macron mogao bi predstaviti glavne smjernice ovog zakona još ovaj tjedan  - u govoru u Panteonu. Zakon vjejovatno cilja na militantno krilo islama, koje se u Francuskoj smatra ne samo sigurnosnim već i socijalnim izazovom, jer raste broj onih koji vjerska pravila stavljaju iznad državnih. Prema  Macronovim riječima, već je definirano 47 četvrti i naselja u predgrađima Pariza, koje bi država "trebala ponovo pridobiti za republiku" (quartier de requequête républicaine).

Podrazumijeva se da ovo "ponovno pridobiti" ne bi trebale provoditi (isključivo) snage sigurnosti, ali nazočnost naoružanih snaga sigurnosti na ovom području je tu najvidljivija promjena od vremena krvavih napada prije nekoliko godina.

Zemlja u izvanrednom stanju

Još tijekom potrage za atentatorima - braćom Kouachi - koje su kasnije ubili francuski specijalci, Francuska je mobilizirala sve raspoložive snage. Nakon koordinirane serije napada na parišku koncertnu dvoranu Bataclan kao i restorane i barove u Parizu u studenom 2015. godine, tadašnji predsjednik François Hollande proglasio je izvanredno stanje. Omogućio je istražiteljima da pretraže više od 4.500 kuća bez sudskog naloga - a navodno je pomogao da se tako osujeti više od 30 napada u zemlji.

Izvanredno stanje ostalo je na snazi gotovo dvije godine prije nego što ga je predsjednik Macron ukinuo u studenom 2017. No, novi anti-teroristički zakon dao je sigurnosnim snagama gotovo iste ovlasti kao i za vrijeme izvanrednog stanja. Olakšano je prisluškivanje i nadgledanje osumnjičenih i dozvoljena provjera ljudi, prtljage i automobila u bilo kojem trenutku u krugu od 20 kilometara od graničnih prijelaza, aerodroma, morskih luka i željezničkih stanica.

Vojska na svakom koraku

Nekoliko dana nakon napada na redakciju "Charlie Hebdoa", vlada je poslala francuske oružane snage da osiguraju glavne točke u gradu i zemlji. U tzv. "Opération Sentinelle", nekoliko tisuća vojnika do danas osigurava javne ustanove, škole, kazališta i medijske kuće, patroliraju na željezničkim stanicama, aerodromima i u pješačkim zonama. Betonske barijere, postavljene na osjetljivim mjestima, također trebaju pružiti zaštitu od novih napada. Eiffelov toranj, koji je   veliki turistički magnet i kojeg posjeti gotovo sedam milijuna turista godišnje, ograđen je staklenim zidom, neprobojnim za streljivo.

Francuzi, koji vole slobodu, iznenađujuće opušteno podnose sva ta ograničenja. Stalna prijetnja od terorističkih napada sada je dio svakodnevice na koju su se ljudi navikli, baš kao i na raspravu o mogućoj vjerskoj dimenziji serije napada.
Mogu li se napadi objasniti radikalnom, salafističkom interpretacijom islama ili su mladi ljudi na marginama društva prije svega željeli dokumentirati svoj radikalni raskid s Francuskom?

Neke od odgovora na ova pitanja možda bi moglo dati suđenje 13-orici osumnjičenih koji su optuženi da su u pozadini vukli konce napada na satirični list. Čak i ako proces još uvijek nije tema koja dominira u javnosti, pravosuđe će ga pomno dokumentirati. Sve će se snimati i bit će napravljen film - kako bi se osiguralo da suđenje ostane zabilježeno kao povijesni dokument - poput naslovnice izdanja "Preživjelih" koju je krasila karikatura proroka Muhameda.