Napad na njemačku dušu
Mi smo postali plašljivi, žali mi se nedavno jedna prijateljica za ručkom u jednom berlinskom hotelu. U međuvremenu vlada takva atmosfera da više ne vjerujemo ni ljudima za susjednim stolom, kaže ona. Moja prijateljica je Amerikanka i živi u Berlinu. Ali ona nije govorila o Njemačkoj, nego o SAD-u. Tamo joj je nedavno uprava zgrade u kojoj se nalazi njezin njujorški apartman zabranio da u njezinom odsustvu u stanu borave njezini prijatelji. Opravdanje: sigurnosni razlozi.
U Njemačkoj takvo što je nezamislivo. Ili možda bi bilo bolje reći: još uvijek nezamislivo. I danas vrijedi rečenica: za mnoge ljude u inozemstvu Nijemci su uzor kad se radi o razboritosti – usprkos nedavnim terorističkim napadima i minhenskom krvoproliću, usprkos mobilizaciji brojnih njemačkih Turaka koji su podržali Erdoganovu demontažu demokracije u Turskoj i – da – usprkos više od milijun izbjeglica koji su i uz sve izraze dobrodošlice probudili opet stare strahove da će Njemačku preplaviti stranci.
Strah od uloge žrtve
No, jesu li Nijemci stvarno tako cool? Sigurnost je Nijemcima najvažnije dobro. Teroristički napadi su bili nešto poput napada na njemačku dušu. I to ima posljedice. Već duže vrijeme vrije ispod poklopca na loncu. Sve učestaliji napadi na izbjegličke domove i visoka potpora desno-populističkoj stranci AfD su nedvosmisleni signali.
List Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) neki je dan objavio članak o anketi koju je proveo Institut za istraživanje javnog mnijenja Allensbach i stavio naslov "Osjećaj sigurnosti kod Nijemaca erodira". Time se "hrani" naravno upravo onaj alarmizam koji će dugoročno gledajući naići na plodno tlo kod većine koja za sada šuti. Pritom brojke Allensbacha uopće ne iznenađuju. 70 posto Nijemaca računa trenutno s mogućnošću da bi mogli postati žrtva nekog terorističkog napada. 16 posto ima osjećaj neposredne ugroženosti. Samo se 29 posto osjeća sigurno. I još jedna brojka: 77 posto ispitanika kaže da veću opasnost predstavljaju radikalne islamističke skupine. Koncem prošlog desetljeća to je tvrdilo 55 posto ispitanika. Ipak velika većina nije spremna mijenjati svoj stil života. Ili prihvatiti ograničenja svojih prava. Većina i dalje kaže da se trebaju održavati velike javne priredbe, i to unatoč porastu doze straha oko vlastite sigurnosti.
U anketi koju je nedavno po nalogu DW-a proveo infratest dimap, rezultati su bili slični. I po njoj je gotovo 60 posto ispitanika reklo kako računaju s više terorističkih napada, ali više od 50 posto na doseljavanje gleda kao nešto pozitivno i očekuje čak i pozitivne posljedice za društvo i privredu. Možemo biti ponosni na te diferencirane stavove. Ali nemojmo se zavaravati: to je trenutna slika. I ona vrijedi za samo oko 50 posto građana Njemačke. Njemačka je podijeljena. A to konkretno znači: strahovi i odbacivanje drugih su prodrli u sami centar društva.
Žučne diskusije i pretjerane reakcije
U anketama se skriva još jedna poruka, uznemirujuća poruka za Angelu Merkel o koju bi se mogla i spotaknuti na putu reizbora na dužnost njemačke kancelarke. Većina Nijemaca povezuje porast opasnosti od terora s izbjeglicama. Time oni pobijaju ono što kaže njihova kancelarka, a ona je do sada tvrdila suprotno. No, Merkel je u međuvremenu spremna i prihvatiti rezerve i nedefinirane strahove od "poplave" stranaca u Njemačkoj: ona je to napravila zabranom burki pred sudom ili u školi. Time je povukla crvenu liniju koja signalizira: do ovdje i ni korak dalje! Jasna poruka i biračima. Isto vrijedi i za njezinu (premijerno upućenu) poruku njemačkim Turcima od kojih je zatražila da pokažu lojalnost Njemačkoj i njemačkim vrijednostima.
Polako se zahuktavaju političke diskusije. A to je upravo klima u kojoj dolazi i do pretjeranih reakcija, kao na primjer ona gradonačelnice brandenburškog grada Lückenwaldea, koja je dala otkaz praktikantici koja je nosila maramu.
Nisu baš svi Nijemci tako cool i trezveni kao što čini. A postoji bojazan da bi moglo biti sve više onih koji su nervozni ili prestrašeni.