Napucavanje hrvatskog nogometa
1. siječnja 2018
Predbožićna izborna skupština Hrvatskog nogometnog saveza nije baš, po svemu sudeći, bila izdašna poklonima za navijački puk. Podržan je status quo, bez promjena u vodstvu organizacije, i bez ikakve najave boljih upravljačkih praksi. Onih istih, dakle, zbog čijeg izostanka revoltirani navijači u Hrvatskoj iz godine u godinu sve manje podupiru HNS, većinu klubova, kao i reprezentaciju. Dugačak je popis već uobičajenih zamjerki: nedemokratičnost i nestatutarnost djelovanja, profiterstvo i klijentelizam, netransparentnost i neobaziranje na zakone.
Poznate su i suprostavljene strane, gdje hrvatskim nogometom žari i pali Zdravko Mamić, neprikosnoveni gazda zagrebačkog Dinama. Uz njega su i bliski mu suradnici poput Damira Miškovića, vlasnika NK Rijeke, te prvih ljudi HNS-a, Davora Šukera i Damira Vrbanovića. Pokušali smo nazvati Vrbanovića i porazgovarati s njim na ovu temu, ali nije nam se odazivao. U svakom slučaju, vrhuška na čelu saveza još uvijek je nedodirljiva, te nije uspio pokušaj opozicije da već ovom prilikom kandidira Darija Šimića za novog predsjednika HNS-a.
Politika je ionako već u nogometu
Zapravo se nije niti očekivalo da će Šimić otprve trijumfirati u okolnostima gdje su županijske organizacije prožete notornim utjecajem odozgo. Pritom je svaki kandidat dužan unaprijed osigurati podršku iz barem devet od ukupno 21 županije, što se doima kao podosta ciničan imperativ u funkciji očuvanja postojeće dominacije. Činjenica da je time HNS na protekloj skupštini povrh svega djelovao i mimo svog statuta na koji je obavezan, nije previše omela zacrtani proces, niti je to bio slučaj ranije, u sličnim dubioznim proceduralnim primjerima.
Ako i jesu uzdrmani paralelnim sudskim procesima zbog poslovnog kriminala u nogometu, Mamić i Vrbanović tako i dalje odoljevaju rastućem otporu. Nije ih previše impresionirala niti kratka, načelna kritika premijera Andreja Plenkovića. Juraj Vrdoljak, nogometni kolumnist portala Telegram, uočava da su pritom izostale jasne poruke o konkretnim potezima koji bi omogućili promjene. Dva su glavna razloga tome, a prvi se tiče osjetljivosti europske i svjetske nogometne organizacije, UEFA-e i FIFA-e, na tzv. miješanje politike u ovaj sport.
„S druge strane, svima je odavno jasno da politika u Hrvatskoj gotovo u potpunosti kontrolira nogomet“, kaže Vrdoljak za DW, „znamo li da je glasačko tijelo HNS-a uvelike sastavljeno od utjecajnih lokalnih i županijskih članova HDZ-a“. A tu dolazimo i do drugog razloga za mlaku premijersku reakciju, koji ističe ovaj naš sugovornik: „Posrijedi je relativno nestabilna situacija unutar te stranke koju Andrej Plenković ne želi dodatno potresati još uvijek marginalnim pitanjima kao što su ona koja se bave uređenjem hrvatskog nogometa.“
Bivši reprezentativci u kontranapadu
No u Hrvatskoj postoji i zasebno državno nadzorno tijelo – Sportska inspekcija – koja danas iznova kontrolira rad nacionalne nogometne organizacije. „Ona je savršeno sposobna locirati izvor problema", ocjenjuje Vrdoljak, „ali izviđanja, koja redovito provodi s debelim zakašnjenjem, nemaju efekta na preventivu daljnjeg kršenja pravila. To se jasno moglo vidjeti npr. na slučaju Lokomotive kojoj je retroaktivno oduzeta licenca za sudjelovanje u Prvoj ligi za sezonu 2009./2010., no da bi nastavili sudjelovanje bez ikakvih dodatnih sankcija."
Jedini istinski, sadržajni pomak, zasad predstavlja angažman člana skupštine HNS-a Darija Šimića, inače predsjednika hrvatskog Nogometnog sindikata. On je zajedno s nekolicinom bivših reprezentativnih suigrača – Marijom Stanićem, Goranom Vlaovićem i Stipom Pletikosom – pokrenuo kampanju u kojoj nije ovaj put uspio u izbornom pogledu, ali je privukao zavidnu pažnju javnosti. I, u najmanju ruku, poslao poruku da neće sva politička borba u hrvatskom nogometu čekati na premišljanja i konačne ishode nedjelotvornih izvršnih i pravosudnih vlasti.
Na tvrdnje da će FIFA i UEFA kazniti Hrvatsku zbog „uplitanja politike“, a možda i suspendiranjem sa Svjetskog prvenstva u Rusiji - kao što je Šuker naveo - Mario Stanić odmahuje rukom: „Te su organizacije decidirane u pogledu neovisnosti sportskih saveza, ali nisu lude da podržavaju sve i svašta. Ovdje nije u pitanju nekakakvo jeftino politiziranje, nego više vrijednosti poput same demokracije. Sadašnje vodstvo praktično onemogućuje realizaciju protukandidatura naspram sebe. Pa, ako neki zakon ne valja, mijenjajmo ga, nije to ništa ni loše niti nemoguće.“
Otvoreno ruganje demokraciji
„Znali smo da ne možemo proći na izborima u takvim uvjetima“, rekao nam je Stanić, „ali smo pokazali s čime se ne slažemo, i nastavit ćemo tako. Zna se kako vodstvo HNS-a tretira južne županijske organizacije, zna se kako osmišljava izbore. Kao da te isključuju iz utrke na 100 metara zbog boje očiju. E, pa, nećemo odustati, i varaju se ako misle da je nama ovo bila samo igra, pa neka čuju FIFA i UEFA i naše mišljenje“, poručuje Mario Stanić, uz napomenu da on i njegovi suradnici kreću s novim aktivnostima odmah početkom 2018. godine.
Juraj Vrdoljak pak smatra da se opozicijsko djelovanje može činiti Sizifovim poslom, no i pokreti navijačke demokracije u nizu klubova vidno jačaju. A zajedno bi takvi napori trebali dovesti i do ublažavanja ostalih posljedica ignorancije HNS-a. „Cijenu tog otvorenog ruganja demokraciji vidimo kad bijes i očaj kulminiraju na tribinama stadiona. Zatim nam se servira narativ sablažnjavanja divljačkim manirima huligana, mada u počasnim ložama sjede odgovorni dužnosnici s kudikamo debljim dosjeima i ozbiljnijim optužbama“, zaključuje Vrdoljak.