Nasljednicima ostavio dvije i pol tone kovanica pfenniga

Jedan vozač kamiona sa sjevera Njemačke je očito tridesetak godina sve „bakrenjake" koje su mu došle pod ruku stavljao u najlonske vrećice. To su najvećim dijelom bile najmanje kovanice u doba njemačke marke, od jednog ili dva pfenniga. Kada je ovog svibnja preminuo, njegovo nasljedstvo je već postao problem za obitelj: sakupilo se na stotine takvih vrećica sa preko milijun kovanica ukupne težine od oko dvije i pol tone.

Nakon uvođenja eura, svaka zemlja je sama odlučila o sudbini svoje nacionalne valute. U mnogim zemljama su kovanice razmjerno brzo prestale biti novac, čitav niz zemalja je i za papirnati novac odredio rok u kojem će se on još moći mijenjati u euro. Njemačka je zapravo jedna od rijetkih zemalja koja je odlučila da će baš svi apoeni njene marke i dalje imati vrijednost u neograničenom roku. Jedino što ih više nisu obavezne uzimati komercijalne banke, nego ih treba odnijeti u neku od Pokrajinskih banaka koji će ih proslijediti središnjoj Saveznoj banci.

Twitter postaje NDR koja je objavila tu vijest uz staru poslovicu "Wer Pfennig nicht ehrt, ist des Talers nicht wert" - tko ne poštuje pfennig, nije vrijedan ni zlatnika.

 

U podružnici Bundesbank u Oldenburgu su morali zadužiti jednog službenika da uopće prebroji tu planinu sitniša. „Svaka kovanica je prošla kroz moje prste", kaže Wolgang Kerereit. „Zapravo volim to raditi, tako da to nije bio problem." Jer naravno da još ima strojeva za prebrojavanje i tih starih kovanica, ali mnoge od njih su bile oštećene, bile su zalijepljene jedna za drugu, neke je i nagrizla korozija. Trebao mu je dobar sat za jednu jedinu vrećicu, a obzirom da je Kerereit ipak morao obavljati i svoje redovite poslove je i prebrojavanje potrajalo od ovog lipnja – pa sve do prije nekoliko dana, više od šest mjeseci.

Na koncu je ispalo da je pokojnik svojoj obitelji sa te dvije i pol tone sitniša ostavio oko 16 tisuća njemačkih maraka, dakle negdje 8 tisuća eura – mjenjački tečaj je ostao isti: 1 € je 1,96 DM.

Imate li i vi još koju Claru Schumann?

Zapravo, u njemačkoj središnjoj banci nipošto ne mogu isključiti da će takvih nasljedstva biti još. To čak ne moraju biti kovanice, nego ima i prava gomila njemačkih maraka negdje u nečijem tajnom skrovištu. Po kalkulacijama, još u studenom 2017. ostalo je nerazmjenjeno 12.640.000.000 njemačkih maraka i svake godine u Saveznu banku još uvijek stiže oko 100, 150 milijuna njemačkih maraka, kaže Carl-Ludwig Thiele iz uprave Bundesbanke. No i on misli da se nikad neće doći do toga da će sve marke konačno biti zamijenjene.

To se odnosi čak i na velike nominacije njemačke marke: u novčanicama od tisuću maraka je negdje još jedna milijarda i 180 tisuća njemačkih maraka gdje se još smiješe braća Grimm. Ali najviše je ostalo „stotica". Očito su si mnogi ostavili barem jednu Claru Schumann – ili možda i kozmografa Sebastiana Münstera koji se sa stotice mrštio prije 1990. sa druge strane impozantnog njemačkog orla. U tim apoenima je još negdje jedna milijarda i 780 milijuna maraka.

Ali pogotovo kod kovanica, što je apoen bio manji, to ih je manje ikad našlo put da budu razmijenjene u euro. Neke od njih su vjerojatno doživjele tužnu sudbinu: kovanice od 5 maraka su do 1975. doista u dvije trećine bile od pravog srebra i u neko doba je samo to srebro vrijedilo više od 2,5 eura. Slična sudbina u nekoj talionici je možda pogodila i mnoge stare kovanice od 2 pfenniga koji su sve do 1968. bile gotovo čisti bakar. Kovanice od 50 pfenniga i veće su bile od slitine bakra i nikla.

Ali novi nalazi poput ovih vrećica pokojnika sa sjevera Njemačke se nipošto ne mogu isključiti.

aš(agencije)