"Neće biti nasilja zbog sporazuma Beograd-Priština"

Pored pojedinih oporbenih političkih stranaka, protivljenje sporazumu o Kosovu u Srbiji iskazuju i brojne desničarske i domoljubne organizacije, koje svaka na svoj način izražavaju nezadovoljstvo postignutim sporazumom (naslovna fotografija: prosvjedi protiv sporazuma u Beogradu, 22.4.). Procjenjuje se ipak da će najveći izazov za vlast biti protivljenje sporazumu na samom sjeveru Kosova.

Mali kapacitet za prosvjede

Potencijal za ugrožavanje sporazuma Beograda i Prištine nije velik, ocjenjuje za DW politički analitičar Dejan Vuk Stanković: "Prosvjedi, kao što vidite, nisu masovni i pitanje je koliko će oni trajati. Pri tome je bitno hoće li to biti samo jednodnevne manifestacije koje će artikulirati i objaviti neslaganje određenih političkih krugova u Beogradu ili će to biti neke akcije građanske neposlušnosti koje bi podrazumijevale kontinuirani pritisak na vlast. Meni se čini da je prva opcija mnogo izglednija i da će to biti jednodnevni prosvjedni skupovi protiv ovog političkog stajališta vlasti, a da ni na koji način to neće biti masovni i dugotrajni prosvjedi koji su bili karakteristični za Srbiju devedesetih godina."

Posebna priča kada je riječ o prihvaćanju sporazuma je stajalište građana i političke elite na sjeveru Kosova, ističe Dejan Vuk Stanković: "Tu mislim da će stvari ići znatno teže kada je riječ o primjeni sporazuma. I tu je potrebna jedna politička umješnost uspostavljanja komunikacije između državnog vrha i predstavnika kosovskih Srba."

Zaboravili na implementaciju?

Glavna slabost čitavog ovog procesa je to što se vrlo kasno došlo na ključno pitanje implementacije tog sporazuma, kaže za DW Dušan Janjić, koordinator Foruma za etničke odnose: "Iako je Europska unija nekako uspjela stvar privesti kraju i okončati taj politički dijalog, ona snosi dio odgovornosti što nije radila upravo ono što najbolje zna, a to je birokratski posao. To znači planiranje implementacije. Taj nedostatak stvara naravno dodatni potencijal za nejasnoće, za neizvjesnosti, i onemogućava donositelje odluka u Prištini i Beogradu da jasnije priopće svojoj javnosti što će biti i kako će biti."

Nasilje koje bi se moglo dogoditi tim povodom može biti u domeni provokacije, smatra Dejan Vuk Stanković. On kaže kako nije previše vjerojatno da će se ponovo događati blokada puteva i incidenti na barikadama na sjeveru Kosova i pojašnjava: "Mislim da će biti političkog protivljenja. Nasilje će postojati kao mogućnost u domeni provokacije ili možda u domeni neke samoobrane ukoliko Srbi budu fizički ugroženi eventualno od strane kosovske policije."

Prilika za Ruse?

U Srbiji je sve ovo, moglo bi se reći, prava prilika za čimbenike poput Demokratske stranke Srbije (DSS), Srpske pravoslavne crkve (SPC), a možda i Srpske napredne stranke (SNS) i Socijalističke partije Srbije (SPS), koji smatraju da je općenito pogrešno to što je Kosovo vezano za Europu i što su pregovori o Kosovu vezani za europsku perspektivu, ocjenjuje Dušan Janjić. On ističe: "Njima je ovo prilika, oni će se vrlo dobro organizirati, žestoko će pritisnuti javnost, ulicu i ostalo da zaustave taj proces pregovora i da zapravo otvore veća vrata za utjecaj Rusije u Srbiji i na Balkanu."

Dušan Janjić smatra da nema opasnosti od nekog šireg nasilja. Možda postoji neka opasnost od unutarnjeg nasilja, ali to se više odnosi na neki uvijek prisutan rizik kada je riječ o nekim masovnim skupovima, kaže Janjić.