Nekada duet, sada duel: Jogi protiv Klinsija

Poznavateljima nogometne povijesti je, čim se ispostavilo da je i Njemačkoj i SAD-u dovoljan neriješen rezultat za ostanak na turniru u Brazilu, kroz glavu prošao "skandal u Gijonu". Na Svjetskom prvenstvu 1982. godine je uoči zadnjeg susreta u skupini između Njemačke i Austrije (u Gijonu) bilo jasno da bi pobjeda od 1:0 i za jednu i za drugu momčad značila prolazak dalje. I doista je njemački reprezentativac Horst Hrubesch već nakon devet (9) minuta zabio gol za Njemačku. Nakon toga su momčadi takoreći sklopile pakt o nenapadanju - do kraja utakmice igrači oba tima su se opušteno dodavali, kao na laganijem treningu, dok je Alžir, koji je igrao dan ranije, morao bespomoćno gledati kako ga Nijemci i Austrijanci svojim taktiziranjem izbacuju s turnira.

Löw i Klinsmann - bez kontakta

"Naša momčad nije stvorena za igranje na neriješen rezultat", tvrdi američki izbornik Jürgen Klinsmann želeći tako ušutkati skeptike i zle jezike. Činjenica je, međutim, da je nakon remija s Portugalom (2:2) i njegovom SAD-u i Njemačkoj dovoljan po jedan bod iz zadnjeg susreta u skupini za prolazak u osminu finala. Klinsmann vadi još jedan adut iz rukava tvrdeći kako u zadnje vrijeme nije bilo "prijateljskih telefonskih razgovora" između njega i njegovog njemačkog kolege Joachima "Jogija" Löwa. I to već duže vrijeme, potvrđuje i njemački izbornik: "Jasno je da u zadnje vrijeme nismo imali kontakta.To je normalno uoči ovakvog turnira na kojemu još vaše momčadi igraju jedna protiv druge. " Svi, međutim, znaju da "Jogi" i "Klinsi" nisu samo kolege po struci i položaju.

Očevi "novog njemačkog nogometa"

2006. su u duetu stvarali ono što su mediji kasnije nazvali njemačkom "Ljetnom bajkom" - Klinsmann kao izbornik i Löw kao njegov asistent i strateg reprezentaciju Njemačke su odveli do trećeg mjesta na svjetskom prvenstvu u svojoj zemlji. Svi su tada slavili rađanje novog njemačkog nogometa: dopadljivog, kreativnog, strastvenog, ofenzivnog. Zajedničkim snagama su se Jogi i Klinsi uspjeli otarasiti imidža "momčadi s tipičnim njemačkim vrlinama" - borbenošću, snagom i brzinom. A Klinsmann - kolikogod je u međuvremenu bio kritiziran - uspio je svoje motivatorske kvalitete, a možda i strateške, ugraditi u igru reprezentacije svoje nove domovine.

Ovoga četvrtka (26.6.) će se u Recifeu Klinsmann i Löw ponovno naći zajedno uz rub terena - ali kao treneri protivničkih momčadi. Mnogi će pomisliti kako ne bi bilo teško poslati poruku: "Ja tebi neću ništa, nemoj ni ti meni ništa." Ako žele biti sigurni da ih nitko neće špijunirati, mogli bi sms-ati i na dijalektu - švapskom ili badenskom. Ali ne, to se neće dogoditi, uvjerava Klinsmann: "Mi hoćemo pobijediti svaku utakmicu, hoćemo biti prvi u skupini. Puni smo samopouzdanja i gladni pobjede." Ta "glad za pobjedom" kod nekih igrača dolazi i iz njihove osobne priče. Recimo kod Jermainea Jonesa koji je rođen i odrastao u Njemačkoj, ima njemačke i američke krvi, nekoliko godina je čak igrao za njemački nogometni savez (samo prijateljske utakmice). Razočaran što nije izabran u njemačku vrstu na europskom prvenstvu 2008., počeo je igrati za SAD i gori od želje pokazati Löwu i kompaniji što im je promaklo.

Privatni računi

Slično je i s Fabianom Johnsonom, Julianom Greenom, Johnom Brooksom i Timothyjem Chandlerom - svi su oni polu-Nijemci, polu-Amerikanci, svi zarađuju kruh u bundesligaškim klubovima i svi u međuvremenu pod Klinsmannovim okriljem. A ne treba zaboraviti ni Bertija Vogtsa koji je 1998. godine smijenjen kao njemački izbornik, a sada je Klinsmannov savjetnik.

Philipp Lahm, kepetan njemačke reprezentacije, pak, tvrdi kako u ponovnom susretu s Klinsmannom neće biti sentimentalnosti: "To je tema kojom se bave mediji, a ne igrači. Mi smo s njim proživjeli jedno super razdoblje, ali od toga je već prošlo nekoliko godina. Nas sada zanima samo osmina finala."

A Klinsmann, koji stalno ponavlja da je utakmica s Njemačkom za njega "business as usual", najavljuje da će ovoga četvrtka pjevati - obje himne.