Nekada "jugosi", danas "Turci"

Najprije su stranci u Njemačkoj bili „Itačani“, zatim „Jugosi“, a danas su Turci, kaže Sabine Schiffer s Instituta za medijsku odgovornost u Erlangenu. Ili jednostavno muslimani. A kada je u medijima riječ o neuspješnoj integraciji, o nasilju među mladima, besperspektivnosti i religijskom fanatizmu, tada priloge ilustriraju slike Turkinja s maramom na glavi, muslimana koji se mole ili mladića u mačo pozama:

Dakle, određenih skupina ljudi, naglašava Schiffer, pri čemu se onda stvara dojam: aha, to su problemi…

„Oni tamo, što je moguće dalje, nikako mi svi zajedno, jer smo svi ovdje zajedno odrasli, nego se onda rado tako dijeli. I onda počinje prebacivanje problema ili pitanja na određene skupine, a oni se zapravo odnose na sve nas.“

Prvo musliman, pa onda sve ostalo

Mladi koji su ovog prijepodneva odlučili razmijeniti mišljenja s dvojicom nazočnih političara, pripadaju većinom toj stigmatiziranoj skupini stanovništva. To su djeca ili unuci doseljenika iz Turske ili s arapskog prostora, žive u Berlinu, tu pohađaju školu ili studiraju, i brane se od takvih paušalnih predrasuda:

„Neovisno o religiji, podrijetlu, rasi i slično, svi smo mi ljudi. I morali bismo prije svega spoznati kako u svakoj religiji na prvom mjestu stoji ljubav prema bližnjem i ljudskost. I za mene je to prije nekoliko godina zapravo uvijek bila privatna stvar. Dakle, na prvom mjestu bio sam umjetnik i socijalni radnik ili majstor svog zanata. A sada, preko medija, najprije me se gleda kao muslimana ili kao potencijalnu opasnost, a tek se onda gleda što stoji iza toga.“

Iskrivljeno zrcalo stvarnosti?

Mediji samo pokušavaju dati sliku stvarnosti, odvratila je Susanne Gelhard s njemačke javne televizije ZDF,a ne stvaraju realnost. Upravo im to, međutim, spočitavaju mladi i navode primjer škole Rütli. Alarmantno pismo kolegija prošle godine je za posljedicu imalo to da su neprilike u ovoj berlinskoj školi koju pretežito pohađaju djeca migranata punile naslovnice diljem Njemačke. Ali ni približno nije sve što je bilo pisano bilo i istinito, kaže učenica obližnje škole:

“Vidjeli smo koliko je novinara novcem navelo mlade da se negativno izjašnjavaju, postanu nasilni, bacaju kamenje. Na televiziji je prikazano kako je jedan mladić za deset eura bacio kantu za smeće kroz prozor, a na ulici su plesali mladi koji su za to dobili 120 eura, a ja sam to vidio svojim očima.”

Greška obrazovnog sustava

Tko nešto takvo radi, kod nas odmah leti van, rekao je Gershom Schwalfenberg iz tjednika “Spiegel”. Ali, priznao je da se više izvještava o lošim pojavama. Mladi pak očekuju jednu drugu vrstu vijesti: izdiferenciranu i istinitu, bez napuhivanja cijelog događaja. Oni zahtijevaju da se krene u potragu za razlozima i uzrocima problema: “U školi Rütli problem nisu bila djeca migranata nego naš obrazovni sustav. Imamo premalo novca u obrazovnom sustavu, Berlin štedi, a za sve drugo ima novca osim za obrazovanje – to je problem. I umjesto da se okrivi djecu migranata, moglo se za to odgovornima smatrati obrazovne političare.”

Budite fer!

Paušalna stigmatizacija u medijima potkopava njihovu samouvjerenost i smanjuje njihove šanse na tržištu rada, žale se mladi. Nazočnim predstavnicima medija stoga predlažu da ne izvješćuju samo o poteškoćama i problemima djece migranata nego i o njihovim uspjesima:

“Analizirajte i to! Provedite sada anketu kako Vaši čitatelji ili gledatelji vide ovu temu i dobrovoljno se obvežite na godinu dana da ćete pozitivnije izvještavati i onda ponovno provjerite! Možda se nešto i promijeni!”

Nazočni predstavnici medija nisu htjeli spontano pristati na ovaj prijedlog. Ali njegovu poruku nisu mogli prečuti: Budite prema nama fer!