Nema promjene u hrvatskom odnosu prema BiH

Premijerka Jadranka Kosor upravo je u srijedu (8.7.) na okruglom stolu o položaju Hrvata izvan domovine, obećala materijalnu pomoć Hrvatima u BiH. Nema Bosne i Hercegovine bez sva tri konstitutivna naroda, to se stajalište službenog Zagreba gotovo kao mantra ponavlja već godinama. Ono karakterizira odnos hrvatske politike, nakon 90-tih godina, prema BiH-a, a ne mijenja se ni danas, nakon promjene na čelu hrvatske Vlade. “To znači da ćemo i nadalje podržavati njezin teritorijalni integritet i cjelovitost, jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda i ona ustavna rješenja, naravno, koja će dogovorom sva tri naroda omogućiti funkcioniranje bosansko-hercegovačkih institucija“, rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, Mario Dragun.

Rezanje zbog krize

Premijerka Jadranka Kosor kazala je kako Hrvatska želi da Bosna i Hercegovina ostane, opstane i jednog dana uz potporu Hrvatske uđe u Europsku uniju. No, dotad će se nastaviti i financijska potpora Hrvatima u BiH, što je u skladu s ustavnom obvezom. “Moram reći da smo sredstva koja smo planirali za ovu godinu, više od 28 milijuna kuna, nešto smanjili, jer smo morali u rebalansu smanjivati sve pa tako i ta sredstva. Ali su ona, to je važno, ostala u proračunu“, izjavila je Kosor. Zbog gospodarske krize upitna je, ističu to i na Zrinjevcu, sjedištu hrvatske diplomacije, gradnja Pelješkog mosta, ali se u svim planovima poštuje stajalište službenog Sarajeva. “A to je da je projektiran tako da zadovolji bosansko-hercegovačke zahtjeve za neometan prolaz brodova. Sudbina tog mosta, naravno, tek će se kasnije rješavati s obzirom na globalnu ekonomsku krizu“, riječi su glasnogovornika Draguna.

Suočavanje s prošlošću

Hrvatska politika ističe i svoju predanost Daytonskom sporazumu, a povjesničarka i publicistkinja Andreja Feldman smatra kako je vrijeme da službeni Zagreb krene u proaktivnu politiku prema BiH, napose na kulturnom i gospodarskom planu zbog dugova što ih ima zbog teških i tegobnih ratnih godina. “Mislim da bi određena kulturna politika ili politika suradnje prema Bosni i Hercegovini mogla odraditi veliki dio posla u suočavanju s tzv. grijesima prošlosti ili s prošlošću kakvu bismo, naravno, svi skupa najradije zaboravili. S druge strane, Bosna i Hercegovina se vrlo često percipira u Hrvatskoj, pogotovo u hrvatskoj politici, političkoj eliti kao određeni rezervoar, bilo da se radi o glasovima koje treba motivirati u određenom trenutku za izbore ili kao rezervoar npr. radne snage u turističkom periodu“, navodi Feldman dodajući kako bi promjena percepcije i promjena načina i ponašanja prema Hrvatima u Bosni u tom smislu bila svakako dobrodošla.

Hrvatska, zaključimo, sigurno neće mijenjati svoju politiku prema Bosni i Hercegovini ali će, što najavljuju i ovdašnji političari, pažljivo pratiti predstojeće ustavne promjene kako bi zaštitila poziciju BiH Hrvata kao konstitutivnog naroda.

Autor: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. ur.: A. Šubić