Nova nada usred ruševina

"Upravo sam prala rublje. Djeca su gledala televiziju. Bio je to sasvim normalna subota - do tog užasnog potresa. Prvo sam mislila da mi je pozlilo, jer se prije toga nisam osjećala dobro. Onda sam čula kako suprug i djeca viču. Kad smo izašli iz kuće, zidovi su već imali pukotine", priča 40-godišnja Dhan Gautam, majka četvero djece. Sve kuće u okolici su se srušile.

Janak Singh, njezin bivši susjed se našao pred još većim izazovima. Njegova jedina kćerka Sonu Thapa je bila u poodmakloj trudnoći i nije mogla ni hodati, a kamoli trčati kako bi se spasila. Susjedi su pomogli spasiti Sonu i odvesti ju odmah u bolnicu. U klinici koja je bila pretrpana ozlijeđenima je Sonu u jednoj provizornoj rađaonici rodila djevojčicu. Sonu je bebu zatim odnijela "kući", u šator svog oca u jednom prihvatnom centru.

"Mislili smo da nam je budućnost sigurna"

Oko tjedan dana nakon najtežeg potresa u Nepalu u posljednjih 80-ak godina, preživjeli su još uvijek zaokupljeni bilanciranjem štete, materijalne i nematerijalne. "Odustali smo. Što još možemo uraditi osim da spasimo vlastiti život? Čak ni to nemamo pod kontrolom. Pred prirodom smo bespomoćni. Do prije tjedan dana smo imali još kuću i egzistenciju. Imali smo prijatelje i obitelj. Imali smo ušteđevinu i varljivi osjećaj da je budućnost osigurana. Samo jedan trenutak je bio dovoljan i sve se promijenilo", navodi Vikas Sharma i dodaje da ne želi više ništa reći, jer "ionako više nema što reći".

Vikas se nalazio ispred svoje radnje u glavnom gradu Katmanduu u trenutku kad se više od 60 metara visoki toranj Darahara prvo zaljuljao, a onda se urušio. Tog dana je više od 150 ljudi kupilo ulaznice za toranj kako bi mogli uživati u pogledu na dolinu Katmandua. Samo 50 njih je uspjelo spasiti se iz tornja. Toranj je pokopao i neke od trgovina i stambenih zgrada u okolici. Vikasa nije pogodio, a ni njegovu radnju. Ali su ga pogodile trauma i težak emocionalni teret.

Uništene kuće, uništen život

Dameer, Neta Rai i Usha Pokhra su studenti iz okruga Lalitpur u dolini Katmandu. To troje prijatelja se dobrovoljno javilo kao pojačanje ekipama za čišćenje ruševina oko Patan Darbar Squarea u Lalitpuru. Oko tog trga, koji datira iz 3. stoljeća, stajali su hramovi različitih arhitektonskih stilova. Taj trg je važio za najbolji primjer za građevine od kamena u Nepalu.

I Bhatapur, još jedan stari grad kod Katmandua, teško je razoren. Povijesne građevine od cigle, po kojima je grad bio poznat, pretvorile su se u ruševine. Neki od hramova su, međutim, začudo ostali čitavi. Epicentar potresa je bio tek oko 50 kilometara udaljen od Bhaktapura. Do mnogih uništenih sela u okolnim brdima se i dalje ne može doći. Preživjele se može evakuirati jedino helikopterom. Može se samo nagađati kolike su stvarne štete u tim područjima.

Bhaktapur je velikim dijelom živio od turizma. "Sada, kad je cijeli grad uništen i više nemamo poznatih povijesnih građevina, uopće ne znamo kako dalje. Bit će potrebne godine, vjerojatno čitava jedna generacija, dok rane ne zacijele", kaže Robin Raya koji je kao kuhar radio u jednom restoranu u tom gradu. On je izgubio i svoju kuću i radno mjesto. Jedina utjeha je da se uspio spasiti i ostati neozlijeđen. Ali njegovog susjeda je vlastita kuća pokopala. Dan kasnije je pronađeno samo njegovo mrtvo tijelo. "Možemo biti sretni što smo se uspjeli spasiti. Ako nam je bog darovao život, onda će nam pokazati i izlaz", uvjeren je Rayin prijatelj Madhu Sharma.

U prihvatnom kampu u Katmanduu je Sonu u međuvremenu odlučila da svojoj kćerki da ime Devi, što znači božica, a koja je, kako kaže Sonu, nju i njezinu obitelj spasila. Mala Devi za to vrijeme mirno leži na krilu svoje majke. Ona je svojoj obitelji i drugim ljudima oko nje dala novi razlog za osmijeh.