Nesagledivi teroristički splet na Sinaju

"Sinajska pokrajina" džihadističke milicije "Islamske države" (IS) hvali se da je prije tjedan dana srušila ruski zrakoplov pun turista, koji su se vraćali u Sankt Peterburg. Egipatski ogranak IS-a je preko Twittera priopćio: "Vojnicima kalifata je uspjelo oboriti ruski zrakoplov u "Pokrajini Sinaj" i to je osveta Rusiji za zračne napade. Ruski bombarderi od kraja rujna napadaju između ostalog i položaje IS-a u Siriji. Egipatski istražitelji opovrgavaju da se radi o napadu IS-a, ali zapadne tajne službe to smatraju vjerojatnim. "Sinajska pokrajina" je jedna od mnogih terorističkih skupina koja djeluje u neprohodnim brdima ovog poluotoka. Za dominaciju na sinajskom području bore se ogranci Al-Kaide i "Islamske države".

"Sinajska pokrajina" IS-a je najpoznatija i najjača ekstremistička skupina na sjeveroistoku Egipta. Ona je proizašla iz organizacije Ansar Bait al-Makdis (pomagači Jeruzalema), osnovane 2011. godine. U studenom 2014. ta skupina se zaklela na odanost samozvanom IS-ovom kalifi Abu Bakru Al-Baghdadiju i promijenila svoj naziv u "Sinajsku pokrajinu". IS vlada velikim teritorijem na sjeveru i istoku Sirije i na sjeverozapadu Iraka. Niz skupina na Bliskom istoku proglasile su se pokrajinama kalifata.

Na početku je ova skupina napadala susjedni Izrael. Bivši naziv je ukazivao na težnju za osvajanjem Jeruzalema. Vođa IS-a Al-Baghdadi je onda, kako tvrdi Shaul Shay iz Međunarodnog instituta za borbu protiv terorizma sa sjedištem u izraelskom gradu Herzliyi, naredio napade na veleposlanstva i građane onih zemalja koje pripadaju koaliciji zemalja koje se bore protiv "Islamske države", a koju predvodi SAD. Egipatski vojnici i sigurnosne snage su proteklih godina bile česte mete vrlo promišljenih i dobro organiziranih napada. Tako je u siječnju 2015. ova skupina napala niz ciljeva na sjeveru Sinaja, bilo granatiranjem bilo samoubilačkim atentatima. Pri tome je smrtno stradalo 30 egipatskih vojnika.

Nejasan broj boraca

Procjenjuje se da se u okviru terorističke skupine "Sinajska pokrajina" bori od nekoliko stotina do nekoliko tisuća ljudi. Ova skupina, ako je vjerovati vašingtonskom Institutu Tahrir za pitanja Srednjeg istoka, raspolaže najsuvremenijim oružjem i pokretnim sustavima za protuzračnu obranu.

Slično kao spomenuta organizacija Ansar-Bait al-Makdis i teroristička skupina "Vijeće mudžahedinskih šura" je na početku na meti imala Izrael. Ova salafističko-džihadistička skupina je bila, kako tvrdi izraelska vojska, odgovorna za niz raketnih napada na Izrael. Skupina navodno simpatizira sa "Sinajskom pokrajinom".

Tu je i skupina Ansar al-Džihad (pomagači Džihada), koja je opet konkurencija IS-u, a koju stručnjaci smatraju identičnom s organizacijom "Al Kaida na poluotoku Sinaju". Neki smatraju da se radi o dvije grupacije, dok drugi tvrde da je "Al Kaida na poluotoku Sinaju 2011. prešla pod zapovjedništvo Ramsija Mahmuda al-Movafija. Al-Movafi je nekada bio osobni liječnik osnivača Al Kaide Osame bin Ladena. Skupini Ansar al-Džihad se prije svega pripisuju napadi na sinajski plinovod.

Ranija povezanost s Hamasom

Jaysh al-Islam (Vojska islama) starija je nekoliko godina od svih ostalih. Mumtas Dughmuš, vođa jednog klana iz Gaze, osnovao je ovu grupu 2006. godine. Ranije je pripadao radikalno-islamskoj organizaciji Hamas, da bi potom najveći dio svojih aktivnosti prebacio na Sinaj. Ova skupina je navodno sudjelovala u otmici izraelskog vojnika Gilada Šalita u Pojasu Gaze. Nakon godina zatočeništva, Hamas ga je pustio na slobodu.

Organizacija pod nazivom "Džund al-Islam (Vojnici islama) napala je 11. rujna 2013. objekt egipatske tajne službe u gradu Rafahu na granici s Pojasom Gaze. Tada je ubijeno šestoro ljudi. Pretpostavlja se da je ova skupina pod utjecajem ideologije koju ima Al Kaida.

Pored toga postoji niz manjih skupina. Tako se nakon svrgavanja nekadašnjeg predsjednika Egipta Hosnija Mubaraka 2011. pojavila organizacija Takfir val-Hidžra (ekskomunikacija i emigracija). Skupina pod ovim imenom postala je po napadima poznata još 80-tih godina. Ali nova grupacija po ocjeni vašingtonskog Instituta Tahrir nema ozbiljnih veza sa starom.

Sve ove skupine profitiraju od situacije na brdovitom i slabo naseljenom području na jugu Sinaja, nad kojim egipatske snage sigurnosti nemaju jaku kontrolu. Radikalni pokreti na sjeveru Sinaja uglavnom surađuju s organizacijama u Pojasu Gaze. Krijumčarenje, korupcija i politika vlade u Kaira, koja zanemaruje brinuti se o položaju Beduina, samo su dodatni razlozi zbog čega su se terorističke skupine uspjele ugnijezditi na Sinaju.