Nestale domovine s Balkana u Berlinu

4. Berlinski jesenski salon, smotra likovne umjetnosti, kazališta i političkog diskursa ove godine je odlučila na zub uzeti omiljeni pojam modernih populista. Pod sloganom "de-heimatize it" radovi pozvani u prostor u i oko političkog kazališta Maxim Gorki tematiziraju, kroz različiti pristup, stanje u kojem "domovina" (na njemačkom Heimat) nije igrala tako važnu ulogu kao u današnjem svijetu jednog Trumpa, Orbana ili Alternative za Njemačku (AfD).     

Domovina i nasilje nad ženama

Autori 4. Berlinskog jesenskog salona okupljeni oko intendantice Shermin Langhoff "domovinu/Heimat" vide kao negativni povratak  "starim dobrim" vrijednostima koje su neminovno povezane spatrijarhatom a time i podređenom ulogom žena i nasiljem. Tematiziranje nasilja nad ženama je prisutno prije svega u likovnom dijelu salona. Iznad ulaza u glavni izložbeni prostor 4. Berlinskog jesenskog salona, zgradi zvanoj Palais koja je u svojoj bogatoj prošlosti između ostalog služila i kao Kuća kulture Sovjetskog Saveza, visi poznati rad bosanskohercegovačke umjetnice Šejle Kamerić "Bosnian Girl"koji kao malo koje djelo s kraja prošlog stoljeća simbolizira nasilje nad ženama u verbalnom i fizičkom smislu. Nekoliko metara dalje, ispred samog ulaza u neoklasicističko zdanje kazališta Maxim Gorki, posjetitelje dočekuje monumentalna instalacija sjevernoameričke umjetnice Regine Jose Galindo "Ne siluj". Put se nastavlja i kroz samu izložbu u kojoj prevladavaju radovi umjetnica koje katalog karakterizira kao feministice.

Domovine koje nestaju

"Trokut" iz 1979. Sanje Iveković, kao jedan od najpoznatijih performance radova moderne umjetnost s područja bivše Jugoslavije pokazao je na koji način se umjetnost u tadašnjoj SFRJ, poigravala s pojmom moći, seksualnosti i državne represije. U istoj prostoriji se nalazi i jedan kasniji rad "Gen XX" koji dobro se uklapa u temu gubitka domovine ali i opet povezanosti fizičkog i apstraktnog nasilja nad ženama. U ovom slučaju je domovina jedno vremensko razdoblje koje nestaje: radi se o portretima modela s imenima antifašistica koje su ubijene tijekom Drugog svjetskog rata. Nestanak ovih imena iz javnog prostora je i nestanak jednog imaginarnog prostora koji se definira odnosom prema jednom povijesnom razdoblju koje biva potisnuto u zaborav.

Povijesna konotacija je okvir u kojem se kreću i radovi Danice Dakić, koja se i inače bavi identitetom. Na 4. jesenskom salonu ova umjetnica, rođena u Sarajevu, pokazuje svoju Zeničku trilogiju u čijem središtu stoji video portret zeničkog kazališta i poznata "Sirotanovićka" lopata za ugljen koja imenom (Alija Sirotanović, rudar i heroj rada SFRJ) i formom podsjeća na rudarsku prošlost Zenice. Opet "domovine" koje nestaju.

Ništa se nije promijenilo

Beogradska umjetnica s berlinskom adresom Tanja Ostojić se na drugačiji način poigrala pojmom identiteta i porijekla. U njezinoj instalaciji pod nazivom "Lexicon of Tanjas Ostojić" sakupljena je dokumentacija projekta u kojem je umjetnica diljem svijeta susrela, razgovarala i snimala preko 30 osoba kojima je barem jedno zajedničko: sve one se zovu Tanja Ostojić. Statistički gledano sve te Tanje Ostojić se mogu svesti na nekoliko zajedničkih osobina ali sve one, iako kroz ovaj projekt postaju dio jednog kolektiva, na kraju ostaju individue.

Jedan drugi rad Tanje Ostojić koji je prije petnaestak godina izazvao pozornost i sablazan austrijske i europske javnosti je sada, u vrijeme mukotrpnog i neizvjesnog puta zemalja zapadnog Balkana prema članstvu u Europskoj uniji, aktualniji nego ikada. Fotografija "Prema Courbetu" je parafrazirana poznata slika francuskog realista "Izvor svijeta". No dok je na originalu ženski model raširenih nogu nag, na Ostojićkinoj fotografiji model nosi gaćice sa simbolom Europske unije. Plakat s fotografijom je 2005. i 2006. visio nekoliko dana na raznim lokacijama u Beču dok nije skinut zbog pritiska nekih konzervativnih medija. Tada je performance trebao biti shvaćen kao kritika izopćavanja građana Europe koji ne žive u nekoj od članica Europske unije. "Ništa se nije promijenilo. Situacija je još gora", kaže Tanja Ostojić. 

4. jesenski salon je otvoren do 17. studenoga, a u sklopu kazališnog progama biti će prikazane i dvije predstave redatelja Olivera Frljića, "Imaginary Europe" i "Medea".