Ni istok Europe ne može bez stranaca

„Nisam si mogao niti zamisliti prije tri godine da ću ovako sjediti u Varšavi i piti poljsko pivo“, kaže nam Shourya Singh, savjetnik za upravljanje rizicima u Ernst & Young u glavnom gradu Poljske, a rođen je u Varanasiju na sjeveroistoku Indije.

Kaže nam kako su ga našli lovci na talente preko portala LinkedIn, a prije je radio za nizozemsku ING banku. 

Slično može reći i Abraham Ingo, dvadesetak mu je godina i rođen je u Namibiji. Sad radi za jednu veliku banku u Varšavi i oduševljen je: „Moja iskustva rada ovdje su izvanredna. Kompanija za koju radim ima izuzetnu kulturu rada, raznolike suradnike i odličnu upravu. Ovo iskustvo u Poljskoj pomaže i mom razvoju i dugoročno, koristit će mi kad se vratim u Namibiju.“

Usprkos svoj nesnošljivosti prema strancima koja se čuje od političara središnje i istočne Europe, bez stranaca se ni tamo više ne može. Ne samo da je u posljednjih dvadesetak godina članstva u Uniji došlo do golemoga gospodarskog razvoja, nego su punom brzinom došli do problema koji muče i Zapad: sve starije stanovništvo, sve manje radno sposobnog stanovništva usprkos sve većim plaćama. Drugim riječima, samo došljaci im mogu pomoći, ne samo kao ovi financijski stručnjaci, nego i u industriji, medicini, sektoru transporta i informatičkoj tehnologiji.

Netko treba i raditi da bi bilo za mirovine

Jer demografija se ne može prevariti: prema Europskoj službi za zapošljavanje (EURES) u gotovo svim zemljama srednje i istočne Europe (CEE) od 2010. do 2021. dolazi do smanjenja broja stanovništva.  Osim toga je tu i odlazak vlastitih stručnjaka tako da se procjenjuje kako će već do 2050. tamo biti dobrih 30% manje osoba u radnom životnom vijeku. Istovremeno je sve više starih: ma što se čulo od vladajuće stranke u Poljskoj, tamošnji ured za socijalnu skrb (ZUS) procjenjuje kako Poljskoj godišnje treba od 200 do 400 tisuća stranih radnika kako bi se održao odnos između radno sposobnog i dijela stanovništva ovisno o skrbi – prije svega umirovljenika.

„Tome se mora dodati i tranzicija u digitalizaciji i u održivom razvoju“, upozorava Nadia Kurtieva iz Leviatan Confederation u Poljskoj. „A te tranzicije mijenjaju i tržište rada stvarajući nove poslove i utječu na umijeća koje se traže u tvrtkama. A već se osjeća značajan nedostatak suradnika s potrebnim znanjima.“

Neke od tih europskih zemalja su povrh toga suočene i s odlaskom vlastitih stručnjaka. Prema Svjetskoj banci, tu je još najuspješnija Slovenija čija je bilanca broja zaposlenih stručnjaka u godini 2021. narasla za 4.568 osoba. Na dnu ljestvice je Rumunjska koja bilježi nestanak 12.724 obrazovanih stručnjaka.

I stručnjaka i dobrih radnika

Gole brojke su poremećene napadom Rusije na Ukrajinu i dolaskom mnoštva Ukrajinaca, a mnogi od njih imaju što dati zemlji u koju su došli: samo u Poljskoj je gotovo milijun izbjeglica iz Ukrajine.

To je problem i za članice EU-a na istoku koje nisu još toliko dospjele u gospodarskom razvoju – a niti kultura dobrodošlice stranim radnicima nije baš razvijena. Tako su u Rumunjskoj jedva 1,1% zaposlenih stranci, ali rumunjska vlada je još 2021. odlučila povećati broj viza za rad i boravak na 100.000, a i ove godine je sprema izdati isto toliko viza.

To čak nisu niti visoki stručnjaci, nego prije svega iz Bangladeša raširenih ruku dočekuju vješte radnike za poslove u poljoprivredi, u građevinarstvu i u uslužnim djelatnostima.

I Mađarska je među najglasnijima kad je riječ o odbijanju migranata iz zemalja izvan EU-a i doista je tamo tek 85 tisuća stranaca na nekih 4,7 milijuna zaposlenih. Ali opet, što god da se čulo od Orbana, ministar gospodarskog razvoja Marton Nagy kaže kako će im hitno trebati barem pola milijuna novih radnika. Još uvijek je tu u igri politika tako da se s jedne strane širi broj država iz kojih je moguće dobiti radnu dozvolu u Mađarskoj, ali pooštrava se uvjete pod kojima oni mogu ostati u Mađarskoj. No takva računica neće dugo potrajati: već sad se čuje kako se nadaju dovesti barem 3.000 građana Filipina kako bi popunili radna mjesta.

Mówisz po polsku?

Izuzetno je aktivno i veleposlanstvo Poljske u Manili. Vicekonzul Tomasz Danel kaže kako se traže filipinski radnici najrazličitijih zvanja: građevinari, zavarivači, instalateri, vozači... „Poljska je sve omiljenija među Filipincima kao mjesto za rad i svake godine ih dolazi sve više“, hvali se Danel. To se već vidi u Poljskoj: Poljski ekonomski institut je prema svom ispitivanju utvrdio kako već svaka četvrta tvrtka u Poljskoj zapošljava strance – i to „prave" strance, dakle ne one koji stižu iz neke druge članice EU-a.

To se osobito vidi u rafineriji Orlen kod Plocka: tamo je nastalo pravo kontejnersko naselje za 6.000 radnika, pretežito iz Turske, Indije, Pakistana, Koreje i Filipina. Obećali su im i sagraditi prostor za rekreaciju, čak i polje za kriket, ali je i iskustvo zemalja Zapada kako takvi strani radnici već u dogledno vrijeme radije traže ugodniji smještaj. Inače će otići negdje drugdje...

Jer u susjednoj Češkoj je već petnaestak posto radno sposobnog stanovništva došlo iz inozemstva – i manje od polovice su iz drugih zemalja EU-a. A treba ih još: Jan Rafaj, predsjednik češkog sindikata industrijskih radnika nam kaže kako svake godine tvrtke u Češkoj gube 30 do 50 tisuća radnika jer odlaze u mirovinu. „Domaće tržište radne snage ne može nadomjestiti dolazak stranaca“, kaže za DW.

No u mnogim od tih zemalja je problem i integracije tih stranaca u tamošnje društvo. Jedva da je itko na Filipinima u školi učio poljski, češki ili mađarski, a i Indijac koji pije poljsko pivo u Varšavi nam kaže: „Ne vidim mnogo profesionalnih nedostataka, osim kad je riječ o jeziku. A naravno, tu pomaže Google Translate“, kaže uz smijeh.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu