Nizozemska: prijepor oko isprike za ropstvo

Jennifer Tosch stoji u Amsterdamu ispred službene rezidencije gradonačelnika u ulici Herengracht 502, prestižnom zdanju smještenom uz kanal u bogatoj četvrti Golden Bend.

Osnivačica tvrtke Black Heritage Tours Amsterdam, rođena u SAD-u a porijeklom iz Surinama, pokazuje kamenu ploču desno od ulaza na kojoj piše: "Sve dok sjećanje živi, patnja nije uzaludna". Kuća je izgrađena 1672. za Paulusa Godina - administratora kolonijalne Dutch West India Company. Poput mnogih njegovih susjeda duž kanala Herengracht, i on je svoje cijelo trgovačko bogatstvo ili barem jedan dio stekao na račun ropstva.

Stoljećima su Nizozemci kupovali robove i dopremali ih brodovima iz Afrike u okviru transatlantske trgovine robljem. Riječ je o 600.000 ljudi, koje su odvodili u karipske kolonije poput Surinama i Curacaoa, kao i u druge europske kolonije širom Amerike.

Robovi iz Afrike su također otpremani u nizozemske kolonije u Indijskom oceanu, poput današnje Indonezije, a robovi s Balija ili Jave su transportirani u današnju Južnoafričku Republiku.

Mnogi su stradali na tom putu. One koji su preživjeli i njihove potomke čekali su težak život i surovi rad na plantažama. To pokazuje primjer Wallyja, roba na surinamskoj plantaži šećera koji je sudjelovao u pobuni 1707. i čija je priča predstavljena na izložbi u amsterdamskom Rijks muzeju prošle godine. Kao kaznu za svoje nepokoravanje, Wallyju je usijanim kliještima otkidano meso, a onda su ga živog spalili. Njegovu glavu su potom nabili na kolac.

Sporna isprika

Znakove ove više od 250 godina duge povijesti robovlasništva može se naći svuda u Amsterdamu - ako znate gdje treba tražiti, objašnjava povjesničarka Tosch, čiji su preci bili robovi. Ona je svoju turističku rutu osmislila 2013. kako bi educirala ljude - lokalno stanovništvo i turiste - i suzbila ono što je smatrala "namjernim neznanjem" u nizozemskom društvu, kada je riječ o ovom mračnom razdoblju te zemlje i njegovom modernom nasljeđu.

Kao znak promjene nizozemska vlada namjerava se u ponedjeljak ispričati zbog svoje uloge u trgovini robljem. No nisu svi spremni prihvatiti tu ispriku. Nekoliko surinamskih organizacija prosvjedovalo je zbog nedostatnih konzultacija i prevelike žurbe. 1. srpnja, poznatog kao Keti Koti Day, Surinam slavi godišnjicu svoje emancipacije. Naredne godine navršava se 150 godina od de facto okončanja nizozemskog ropstva, odnosno 160 godina od službenog ukidanja ropstva, što bi za to obilježavanje bio puno prikladniji i značajniji datum, kažu aktivisti.

Planovi o isprici procurili su u medije krajem prošlog mjeseca, bez službene potvrde. Ovo pitanje od tada dominira naslovnice - uključujući i planove da među onima koji će se ispričati bude i Nizozemac tamne boje kože i surinamskog porijekla - ministar za pravnu zaštitu Franc Weerwind.

U utorak je u Haagu održan hitan sastanak s predstavnicima zajednice Surinama i Antila, a zamjenica nizozemskog premijera Sigrid Kaag otputovala je u četvrtak u Surinam kako bi pokušala posredovati.

Za odštetu su potrebne milijarde, a ne milijuni

Armand Zunder, predsjednik surinamske Nacionalne komisije za obeštećenje, naznačio je da neće biti dovoljni ni sama isprika niti planovi da se 200 milijuna eura izdvoji za podizanje svijesti o ropstvu, plus 27 milijuna eura za izgradnju muzeja. "Ono što je uništeno, mora se nadoknaditi. Naš referentni okvir su milijarde, a ne stotine milijuna eura", rekao je Zunder lokalnim medijima prošli tjedan.

On je time podržao stav Karipske komisije za reparacije. Grupa od 15 zemalja u kojima žive potomci robova objavila je plan za obeštećivanje od 10 točaka. Zahtjevi uključuju ne samo službenu ispriku, već i financijska sredstva za opismenjavanje, zdravstvenu zaštitu, povijesna istraživanja i transfer znanja.

Skupine u Nizozemskoj, poput zaklade Ocan koja predstavlja nizozemsko-karipsku zajednicu, naglašavaju da im je od koreografije isprike daleko važniji oblik obeštećenja. Prema riječima glasnogovornika zaklade Xaviera Donkera, danas ima mnogo važnijih problema za rješavanje: „To su rasizam, bio on očigledan ili suptilan, nerazmjerno velika nezaposlenost, diskriminacija. Sve to je dio trajnog nasljeđa kolonijalne ere."

Nizozemska isprika dolazi godinu i pol nakon preporuke iz izvještaja koji je naručila vlada, a u kojem su i preporuke za druge mjere u suzbijanju institucionalnog rasizma. Premijer Mark Rutte ranije je bio protiv isprike, rekavši 2020. da to može izazvati polarizaciju društva.

Istraživanje, koje je ranije ove godine provela televizijska postaja NOS, pokazalo je da se pola Nizozemaca protivi isprici. Ipak, brojni nizozemski gradovi – uključujući Amsterdam i odnedavno Haag, kao i nizozemska središnja banka i banka ABN AMRO, već su se ispričali zbog svoje uloge u ropstvu.

Isprike se rijetko pretvaraju u novac

Općenito raste pritisak na bivše europske kolonijalne sile da se iskupe za zločine iz prošlosti. To je dijelom potaknuo pokret Black Lives Matter u SAD-u, koji je prvenstveno kritizirao policijsko nasilje nad ljudima tamne boje kože, ali je također izoštrio pogled na povijesne zločine.

Belgijski kralj Filip je 2020. godine izrazio "duboko žaljenje" zbog zločina počinjenih tokom kolonijalne vladavine u Kongu, posebno pod vlašću njegovog prethodnika i rođaka Leopolda II., ali se nije ispričao. Njemačka se prošle godine ispričala zbog genocida u Namibiji i obećala oko milijardu eura pomoći za razvoj. No, takve izjave se rijetko pretvaraju u stvarne reparacije.

Kada je povjesničarka Tosch saznala za planiranu ispriku nizozemske vlade, njena prva spontana reakcija bila je: „To nije dovoljno. Iskreno, bilo je krajnje vrijeme, ali ne vjerujem da će 200 milijuna eura ispraviti nepravde počinjene tokom 400 godina kolonijalizma."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu