Njega po preporuci Kurana
20. kolovoza 2011
Ideal obitelji u kojoj se članovi brinu jedan za drugog, još uvijek je itekako prisutan kod muslimana koji žive u Njemačkoj. To se odnosi pogotovo na starije članove obitelji ali i na sve one koji uslijed bolesti ili nesreća postanu invalidi, odnosno, postanu osobe s takozvanim posebnim potrebama. Međutim, uslijed promjena koje ne zaobilaze niti muslimanske obitelji, razlike između ideala i želja i stvarnosti postaju sve veće i sve prisutnije. I u ovim obiteljima naime sve češće dolazi do rastava, djeca, pogotovo ona ženska koja do jučer možda nisu bila (stalno) zaposlena te su se mogla brinuti o starijima ili bolesnima, to više, zbog posla i obaveza jednostavno više nisu u stanju.
Drugim riječima, i muslimanima će ubuduće biti sve više potrebna pomoć nekog trećeg. Kako pokazuju statistike i prognoze nekih njemačkih institucija, u godini 2020. će u ovoj zemlji živjeti više od dva milijuna osoba s migrantskom pozadinom i koje će sve biti starije od 65 godina. Predodžba o tome kako će „gastarbeiteri“ jednoga dana, u starosti napustiti Njemačku i vratiti se u zemlju porijekla, u međuvremenu se pokazala nerealnom. Migranti ostaju i trebaju pomoć.
Posebni oblici higijene
No, dok se oni primjerice, kršćanskih ili bez vjeroispovijesti primjerice relativno jednostavno „uklapaju“ u ovdašnji sustav njege starijih i bolesnih, muslimani po ovom pitanju imaju određenih poteškoća. S druge strane, njemački sustav za njegu, do sada se nije posebno bavio ovim problemom. To je međutim prepoznala Fatma Owda, Turkinja koja je nedavno otvorila prvu ambulantnu službu za njegu muslimana u kojoj su zaposleni prvenstveno njegovatelji koji su sami migrantske pozadine. Jedna od njezinih klijentica je i Fatma Polat, 50-godišnja žena koja živi u Bielefeldu. Ona je invalid od rođenja a do nedavno su se za nju mogli brinuti njezini roditelji. Međutim, u međuvremenu to oni zbog godina više nisu u stanju.
"Kada dođem u njezin stan, prvo što učinim je da izujem cipele. Muškarcima ne pružam ruku za pozdrav, jedino ako to oni prvi učine“, objašnjava Fatma Owda navodeći neke razlike u odnosu na njemačke obitelji na koje bi njegovatelji, ako rade s muslimanima, trebali obraćati pažnju. 37-godišnja njegovateljica dodaje da je isto tako jako važno da ženske klijente, odnosno, pacijente njeguju žene njegovateljice, dok je kod muškaraca naravno obrnuto. „Ima još dosta razlika po pitanju održanja higijene. Muslimanke se u pravilu ne kupaju a ukoliko boluju od inkontinencije tada se više puta dnevno moraju prati i presvlačiti. To uključuje i česte promjene posteljine. Naime samo tako smiju obavljati svoje vjerske obrede“, kaže Fatma Owda.
Ubududuće više domova samo za muslimane
Njezina njegovateljska služba mnogim je muslimanima doista velika pomoć. Naime, iako kada se više ne mogu brinuti za starije i bolesne članove obitelji, većina još uvijek odbija smjestiti ih u domove. „Većina djece tada pati od grižnje savjesti a roditelji se osjećaju odbačenima“, kaže Fatma. No, kako se čini, njezina ambulantna služba je za mnoge idealno rješenje – bolesni i nemoćni tako i dalje mogu ostati kod kuće bez da mlađi članove obitelji svaki slobodni trenutak moraju posvetiti njihovoj brizi.
No, do sada je njezina služba gotovo jedina ovakvog tipa u Njemačkoj. Diljem zemlje postoje doduše starački domovi koji su specijalizirani na migrante, no to nije dovoljno. „Moramo proširiti ponudu; otvoriti i domove samo za muslimane. To će naravno biti razlog mnogim novim javnim raspravama, a kod mnogih će se pojaviti i neki stari strahovi. No, naše društvo mora naučiti da nije svako odvajanje i opasnost već da je ono istodobno i nova šansa“, zaključuje Fatma Owda.
Autor: Urlike Hummel / žt
Odg.ured: A. Legović