Njemačke biotehnološke tvrtke u svjetskom vrhu

Tvrtka Biontech iz Mainza je sa svojim američkim partnerom pred dobivanjem dopuštenja za korištenje cjepiva protiv COVID-a 19, a tvrtka Curevac iz Tübingena najavljuje za iduće mjesece ne „najbrže, ali najbolje“ cjepivo protiv koronavirusa. Ono što je objema tvrtkama iz Njemačke zajedničko jest da iza njih stoje milijarderi kao što su braća Strüngmann i Dietmar Hopp, koji su u svom životu već zaradili tako puno novca da ne moraju razmišljati o brzoj zaradi.

Suosnivač SAP-a Dietmar Hopp u proteklih 20 godina je milijune eura investirao u Curevac, a da ni jedan lijek ili cjepivo na temelju takozvane mRNA metode nije dobilo dopuštenje za korištenje. Isto vrijedi i za Biontech i njegovog američkog suparnika Modernu, koji također radi na temelju mRNA tehnologije.

Puno novca i puno strpljenja

Braća blizanci Andreas i Thomas Strüngmann postali su milijarderi kad su svoju farmaceutsku tvrtku Hexal prodali švicarskom farmaceutskom divu Novartisu. Hexal je proizvodio lijekove kojima je bila istekla patentna zaštita. Od osnutka tvrtke Biontech prije dvije godine liječnik Andreas i ekonomist Thomas Strüngmann su pored svoga stručnog znanja u nju uložili i milijune eura.

„Braća Strüngmann i Dietmar Hopp su učinili nešto neobično: od početka su uložili jako puno novca iako je u tom trenutku tehnologija mRNA bila povezana s jako, jako velikim rizikom", kaže Siegfried Bialojan, stručnjak za biotehnologiju u konzultantskom poduzeću EY (Ernst & Young) u razgovoru za DW. „Oni su preuzeli rizik u trenutku kad se drugi investitori u to ne bi upuštali", kaže on.

U Sjedinjenim Državama financiranje takvih inovativnih poduzeća preuzimaju fondovi Venture Capital (VC), koji raspolažu milijardama. Jedan od investitora u tvrtku Moderna, koja je nastala iz temeljnog istraživanja na Harvardskom sveučilištu, je VC-fond specijaliziran za zdravstvo Flagship Pioneering.

Poticaj investicijama u biotehnologiju i u Njemačkoj?

Siegfried Bialojan se nada da će uspjeh Biontecha i Curevaca u Njemačkoj potaknuti investitore da ubuduće u biotehnologiji ne vide samo rizik, nego i šansu. Jer, samo rijetke zemlje raspolažu tako velikim brojem znanstvenih instituta kao Njemačka. Nisu problem ni državni poticaji za temeljna istraživanja. „To je divovski potencijal iz istraživanja“, kaže Bialojan.

Iz primjera Biontecha i Curevaca se može puno naučiti, smatra Bialojan. „Pitanje je, kad se neki investitor uključuje? I što on može učiniti upravo u ranoj fazi kako bi neko start-up-poduzeće bilo od početka ispravno postavljeno?“ Radi se prije svega o „translaciji“ jedne istraživačke ideje, kao što je bila ona utemeljitelja Curevaca Dietmara Hoerra na Sveučilištu u Tübingenu. Ili ona bračnog para Ugura Sahina i Özlem Türeci na Sveučilištu u Mainzu, koji su osnovali Biontech. „Kod razvijanja znanstvenog projekta prema poduzeću imamo tu kritičnu točku: kako mogu tu odličnu ideju iz akademskog svijeta što je moguće profesionalnije dovesti do komercijalnog razvitka?“

Manji rizik kroz inkubatore

Da bi se pomoglo biotehnološkim start-up-poduzećima iza kojih ne stoji neki milijarder nastalo je u Njemačkoj više inicijativa. U Dortmundu postoji Lead Discovery Center (LDC), nastao iz Društva Maxa Plancka. U Mainzu postoji TRON, biofarmaceutski institut za translacionalnu onkologiju na Sveučilištu Johannesa Gutenberga. Obje te inicijative rade na pripremi akademskih projekata za komercijalni razvitak.

U SAD-u postoji puno takvih inicijativa oko središta biotehnologije Bostona. Tamo je i liječnik Johannes Frühauf, koji potječe iz Njemačke, osnovao neprofitni inkubator za start-up-poduzeća Biolabs. On stavlja na raspolaganje gotove laboratorije, uspostavlja kontakte s industrijskim stručnjacima ili šefovima u velikim poduzećima. Prva europska podružnica Biolabsa upravo se gradi u Heidelbergu, iz kojeg potječe Johannes Frühauf.

I u Bonnu postoji financijski fond za osnivače high-tech-poduzeća. Novac djelomice na raspolaganje daje država, a djelomice privatni investitori.