Njemački SPD i Rusija: krhotine istočne politike

Nitko ne voli priznati svoje greške. Tim manje ako se radi o političarima. Zato su u uhu ostali dijelovi govora novog šefa njemačkih socijaldemokrata Larsa Klingbeila koji je nedavno govorio na stotu godišnjicu rođenja velikana stranke Egona Bahra.

Upravo Bahr važi kao arhitekt istočne politike nekadašnjega kancelara Willyja Brandta koja je dovela Zapadnu Njemačku do ugovora sa Sovjetskim Savezom i Poljskom, a potom i Istočnom Njemačkom.

Bahr se zalagao za „promjenu kroz zbližavanje“ još 1963. godine, samo dvije godine poslije gradnje Berlinskog zida. Bjesnio je Hladni rat, a dvije Njemačke bile su u središtu zbivanja. Nije čudo da je mnoge Nijemce na Zapadu koncept Egona Bahra jako ljutio.

Ali, socijaldemokratski strateg je ustrajavao u uvjerenju da se krute fronte ne mogu probiti s još više pritiska.

Desetljeća jedne doktrine

Politika popuštanja temeljila se na priznanju statusa quo i pretpostavci da ekonomsko otvaranje nužno vodi političkom i društvenom otvaranju. Za Bahra je uspješna diplomacija bila trezveno nalaženje zajedničkih interesa.

„U međunarodnoj politici nikada se ne radi o demokraciji i ljudskim pravima. Radi se o interesima država. Upamtite to, što god vam pričali na satima povijesti“, rekao je Bahr jednom učenicima.

Sve do smrti 2015. se Bahr zalagao da Rusija bude uključena u europsku sigurnosnu arhitekturu, bez obzira na to što je Vladimir Putin bivao sve autoritarniji. Taj stav stranačke legende podržavali su i mnogi drugi socijaldemokrati.

To je bila greška, smatra danas Klingbeil. „Preokret kroz trgovinu bio je omiljeni koncept. Sada je propao“, rekao je on u tom govoru.

Je li Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) bila naivna? „S ovim znanjem, moramo se naravno pitati je li trebalo drukčije ocijeniti ruski upad u Gruziju 2008., aneksiju Krima 2014. ili ruska naručena ubojstva u Londonu i Berlinu“, rekao je Klingbeil uz dozu samokritike i zapitao se: „Jesmo li previdjeli znakove vremena?“

Schröder i plin

„Razumjevači Rusije“ ili „razumjevači Putina“ – tako su u velikom dijelu javnosti cinično nazivani oni koji su nalazili opravdanja ili objašnjenja za Putinove poteze. Uz to, ti „razumjevači“ su često kao pretjerana odbacivali upozorenja da Njemačka ovisi o ruskim energentima.

Koncentrirani u dijelovima ljevice, ali i desničarske Alternative za Njemačku, oni s posebnim razumijevanjem za Putina i danas su brojniji na istoku zemlje, na području bivšeg DDR-a.

Ali, najveći „razumjevač Rusije“ bio je i ostao jedan zapadnjak, bivši socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder koji je vodio zemlju od 1998. do 2005. godine.

Zajedno sa Putinom neumorno je radio na izgradnji dva kraka Sjevernog toka, plinovoda koji povezuje Rusiju i Njemačku izravno kroz Baltičko more. Time su plinovodi koji idu preko Ukrajine, Bjelorusije i Poljske godinama gubili na značenju.

„Oduvijek smo upozoravali na Sjeverni tok“, kaže Ukrajinka Ljudmila Melnik, znanstvena suradnica Instituta za europsku politiku u Berlinu. „Govorili smo da će ruske trupe ući u Ukrajinu kad plinovod bude dovršen.“

Snažna vojska, onda razgovor

Napad na Ukrajinu je zato i svojevrsna pljuska njemačkim socijaldemokratima. Ipak, oni nisu spremni umanjivati svojevremene uspjehe istočne politike.

Stranački šef Klingbeil podsjeća da su Bahr i Brandt politiku vodili u jedno drugo vrijeme, da su bitni stratezi i pomiritelji, i da su razumjeli da je za zbližavanje potrebno da vlastita strana bude moćna. „U vrijeme Willyja Brandta su izdaci za obranu iznosili znatno preko deset posto našeg BDP“, podsjeća Klingbeil.

Upravo je današnjeg socijaldemokratskog kancelara Olafa Scholza zapalo da ponovo poveća izdatke za vojsku. Izdvajajući nedavno dodatnih stotinu milijardi eura za opremanje Bundeswehra, Scholz je govorio o „novoj eri“ u vanjskoj i sigurnosnoj politici.

Njemačka će, kako je obećao, konačno ulagati više od dva posto BDP-a u obranu, što je i cilj članica NATO-a koji Berlin do sada nije ispunjavao.

Posljednjih dana je Vlada u užurbanoj potrazi za alternativnim isporučiteljima energenata, sklapaju se dogovori s Katarom i Emiratima, planiraju se prvi terminali za prihvat ukapljenog plina, ubrzat će se prelazak na obnovljive izvore energije.

Nema mira protiv Rusije

Scholz se zapitao što bi Brandt i Bahr savjetovali danas. I danas su točne Bahrove riječi da je mir u Europi moguć samo s Rusijom, a ne protiv nje, rekao je Scholz. „Ali istovremeno moramo uvidjeti da je trenutna politika ruskog vodstva realna prijetnja sigurnosti u Europi. Nažalost, to je polazna točka politike prema Rusiji, koja u Bahrovom stilu mora početi trezvenim sagledavanjem realnosti, ali tu se ne smije zaustaviti.“

Scholz je dodao da onaj tko želi mir mora biti spreman razgovarati. „I mi držimo otvorenim kanale komunikacije i koristimo mogućnosti da posredujemo“, dodao je današnji kancelar.

Njemu je bitno da se Putin ne izjednačava s cijelom Rusijom. „Nije ruski narod donio fatalnu odluku o napadu na Ukrajinu. Ovaj rat je Putinov rat.“ Kaže, to naglašava, jer se „ne smije staviti na kocku pomirenje Nijemaca i Rusa nakon Drugog svjetskog rata“. Ujedno, smatra, važno je da to čuju oni koji u samoj Rusiji demonstriraju protiv Putina.

Scholz je prepričao što je čuo od jednog predstavnika ruskog civilnog društva tijekom posjeta Moskvi u veljači, pred sam rat. „Znate, demokracija raste iz nas ljudi“, prenio je Scholz te riječi.

Teškoća da to shvate svojevremeno su imali i Egon Bahr i ostatak vodstva zapadnonjemačkih socijaldemokrata. Dok su 1989. deseci tisuća ljudi demonstrirali u DDR-u, socijaldemokrati su i dalje pregovarali s režimskom Jedinstvenom socijalističkom stranom Njemačke.

Bahr je to kasnije priznao kao grešku. Rekao je da su premalo radili s istočnonjemačkom oporbom u nastanku, to jest s borcima za građanska prava.