Njemačko gospodarstvo ipak (malo) naraslo

U drugom kvartalu je Njemačku već pogodio val sve skupljih energenata, nestanak tržišta Rusije i rat u Ukrajini, poteškoćama u isporuci iz Kine zbog korone nikad nije bilo kraja, a onda je tu i sve manje vrijedan euro. Gospodarstvu Njemačke, koje je uvelike ovisno o izvozu, je vjerojatno baš ta konkurentnost  pomogla da još "ostane u sedlu" i zabilježi rast od 0,1% - makar su čak i državnom Statističkom uredu u Wiesbadenu još u srpnju već za drugi kvartal proricali pad BDP-a.

Predsjednik Ureda, Georg Thiel objašnjava ovo "gospodarsko čudo": "Usprkos teškim gospodarskim okvirima se njemačko gospodarstvo u prva dva kvartala ipak držalo." U prvom kvartalu je zabilježen rast od 0,8%, a i tih 0,1% objašnjavaju prije svega većom potrošnjom nakon ograničenja u doba pandemije.

Novaca se u tom razdoblju još imalo, a možda je baš i inflacija potakla potrošnju građana koji su računali da će ubrzo biti sve skuplje. U svakom slučaju, potrošnja građana je bila za 0,8% veća nego u prvom kvartalu, a očito slično su računali i u gospodarstvu - i čak u državnim institucijama. Jer potrošnja države je porasla za 2,3%, investicije gospodarstva u strojeve i vozila su zabilježile plus od 1,1%. Jedino je u građevinskom sektoru zabilježen pad od 3,4%, ali i to samo zato jer se u neobično blagoj zimi ionako gradilo punom parom pa se nekakav rast još jedva mogao i očekivati.

Uvoz će i Njemačku skupo koštati... 

Statistički ured bilježi i "stabilan" izvoz koji je narastao za 0,3%, ali onda dolazi i ono što će na koncu i njemačko gospodarstvo skupo koštati: uvoz je narastao za 1,6%. Jer tu zapravo nije riječ o volumenu uvezene robe i usluga, nego o novcu koji je plaćen. Zbog sve manje vrijednog eura je skuplje baš sve što se na svjetskom tržištu obračunava u dolarima, a to su praktično sve sirovine i energenti.

Jer euro je obzirom na dolar ovog tjedna pao na najnižu vrijednost u posljednjih 20 godina, a samo od početka godine je izgubio 14% svoje vrijednosti. Paritet, dakle odnos 1:1 prema dolaru je dostignut već ovog srpnja, a vrijednost eura pada i dalje. Jürgen Molnar, stručnjak za tržište kapitala kuće RoboMarkets za postaju ARD procjenjuje da bi zbog energetske krize i straha od recesije euro "još prilično vremena" mogao biti još manje vrijedan od jednog dolara, a i američke kuće kao Morgan Stanley procjenjuju kako će euro ostati negdje na 0,99 dolara "barem do kraja ove godine".

Bijeg novca iz Europe

Tu je najmanji problem to što će to skupo stajati turiste koji putuju u SAD ili u zemlje koje su svojom valutom prije svega vezane za dolar. Mnogo veći je to što će ionako skuplje sirovine neminovno udariti po džepu i njemačke - odnosno europske potrošače. Upravo je pad vrijednosti eura "zaslužan" što je cijena nafte u prvom polugodištu u dolarima porasla za 21%, ali ako se to preračuna u eure, onda je to poskupljenje za 38%.

Sve slabiji euro znači i još jednu lošu vijest za Njemačku i Europu: kapital "bježi" u, kako se čini, sigurniju luku Sjedinjenih Država. S druge strane Atlantika ne samo da nisu bili toliko ovisni o energentima iz Rusije, nego od kako je nafta i plin postao skuplji je opet počela eksploatacija na poljima u SAD-u gdje se to nije isplatilo dok je fosilno gorivo  bilo "previše jeftino". A i to je onda razlog uložiti novac u papire u SAD-u, a ne u Europi.

Ne na kraju je tu i politika Europske središnje banke: ona nikako da nađe nekakav put kojim bi ukrotila sve ozbiljniju inflaciju i istovremeno novac ostavila dovoljno "jeftinim" da bi i europske države pokrile sve veće izdatke već i u mjerama kako bi svojim građanima barem nešto ublažile posljedice sve skupljih energenata. Nakon dugog natezanja je početkom ljeta konačno podigla diskontnu stopu na 0,5%, ali američki Fed tu vodi jasnu i odlučnu politiku. Još ovog proljeća je podignuta temeljna kamatna stopa i makar se još onda čulo kako se to više neće činiti da bi se tamošnjem gospodarstvu ostavilo prostora za rast, eskontna stopa u SAD-u se ipak i dalje dizala i trenutno je 2,25, odnosno 2,5% ovisno o roku.

Toliko slab euro je opet problem i za jednu Švicarsku: u doba eksplozije vrijednosti "švicarca" prije par godina je Švicarska nacionalna banka morala shvatiti da previše ovisi o tržištu Europske unije tako da je odlučila umjetno održavati tečaj. Na koncu je određen tečaj 1,08 eura za švicarski franak, ali s tako slabom europskom valutom to više nije moguće. Tako je i prema franku euro izgubio 8% svoje vrijednosti od početka godine.

aš (dpa, ARD)