Njemačka nedovoljno atraktivna za strane radnike?

Rumunjki Mari su se ostvarili snovi kada je dobila dobro plaćen posao u reklamnoj industriji u Berlinu. Nakon studija u Velikoj Britaniji i nekoliko godina rada u Rumunjskoj, 30-godišnjakinja je bila tamo gdje je godinama željela biti. "Kada sam došla u Njemačku rekla sam sebi: 'Sada počinje novi život'. Zaista se može živjeti na Zapadu, pomislila sam, i bila uvjerena da ću ovdje ostati dok ne odem u mirovinu."

Početna euforija je samo godinu dana kasnije ustupila mjesto razočarenju. Mara se osjeća usamljeno, a s ljudima jednostavno nije „kliknulo". S jedne strane, to je zbog jezičke barijere. U Bukureštu je doduše išla na kurs njemačkog, ali se u svakodnevnom poslu govori samo engleski. „U razgovoru s ljudima na ulici ili privatno mogu razumjeti što se govori, sve dok se govori polako. Mogu naručiti kapućino, ali još ne mogu voditi ozbiljne razgovore."

Borba s birokracijom

U njenoj firmi se i nakon pandemije korone uglavnom nastavilo raditi od kuće. Kolege vidi samo na ekranu. "To me je baš opteretilo. A vikendom je još gore, ne znam gdje izaći - i s kim", rekla je za DW.

Pronaći nešto na berlinskom stambenom tržištu je još jedna prepreka, kao i njemački jezik u državnim institucijama. Službenici joj traže dokumente, Mara ih ne razumije. To je prilično nezgodna situacija. "Naravno da ne mogu tražiti od ljudi u Njemačkoj da ne govore njemački. Ja to nikada ne bih uradila", kaže ona. „Ali kada ih pitam da li govore engleski, obično kažu „ne" veoma brzo i glasno. Malo više otvorenosti i fleksibilnosti bi pomoglo."

Strancima nije lako u Njemačkoj

Marin slučaj nije jedini. U studiji Instituta za primijenjena ekonomska istraživanja iz Tübingena, koju je naručio Savezni zavod za zapošljavanje, a koja je anketirala skoro 1.900 stranih radnika putem Facebooka, bilo je velikih pritužbi na nedostatak društvene integracije. Dva od tri kvalificirana radnika iz izvaneuropskih zemalja izjavili su da su doživjeli diskriminaciju u Njemačkoj zbog svog porijekla.

Bilo je i pritužbi da se stručna kvalifikacija ne priznaje na adekvatan način. Strogo njemačko pravo na boravak posebno je problematično za migrante iz zemalja koje nisu članice EU.

Stručna radna snaga brzo dolazi - i još brže odlazi

Posljedice su ozbiljne po Njemačku. Ovo je i stav berlinske istraživačice migracija Naike Furutan, koja predaje kao na sveučilištu Humbolt u Berlinu. Ona kaže da je to u međuvremenu postala "statistička realnost". Mnogi strani stručnjaci su "ponovo brzo otišli", rekla je na konferenciji koju je organizirao Zatupnički klub Socijaldemokrata u Bundestagu. A drugi vrhunski stručnjaci više ne dolaze. Prema trenutnoj studiji OECD-a, Njemačka je očigledno izgubila svoju privlačnost.

U pogledu profesionalnih mogućnosti, prihoda i poreza, budućih izgleda, mogućnosti za članove obitelji, okruženja, raznolikosti i kvaliteta života, kao i prava na ulazak i boravak, Njemačka se nalazi tek na 15. mjestu od 38 zemalja OECD-a. 2019. je još bila na 12. mjestu.

Brže dobijanje državljanstva? Ne hvala!

To je činjenica koja bi trebala alarmirati političare, jer u Njemačku ionako dolazi mnogo manje radnika migranata nego što je zemlji potrebno. Prema Saveznom zavodu za zapošljavanje, Njemačka bi trebala 400.000 migranata godišnje da bi tržište rada bilo stabilno. Ali 2021. došlo je samo 40.000.

Njemačka vlada trenutno radi na reformi zakona o imigraciji. Jdna od mjera je olakšavanje dobijanja državljanstva. Međutim, nije spor samo u vladajućoj koaliciji, gdje Liberali koče. Prema reprezentativnom istraživanju instituta za istraživanje javnog mnjenja IouGov, 59 posto Nijemaca nije za bržu dodjelu državljanstva doseljenicima.

Nešto se mora promijeniti u glavama

Njemačko društvo teško prihvaća promjene. Građani bi morali shvatiti da integracija nije jednosmjerna ulica, kaže Furutan. „Ne činimo samo mi nešto za ljude, oni zapravo rade nešto za nas kada dođu ovdje. To nam treba ući u glavu.” Međutim, promjena u razmišljanju se neće desiti sama od sebe - to zahtijeva jasne smjernice protiv diskriminacije od strane države.

Vrijeme teče, a Njemačkoj prijeti opasnost da u svemu zakasni. Velika Britanija, SAD, Kanada i Australija više nisu jedine koje se natječu širom svijeta za kvalificirane radnike. „Mi uopće nismo svjesni da Saudijska Arabija, Katar, Emirati vode ogromnu kampanju regrutiranja, da Filipini više ne daju svoje ljude i da se Afrika kao kontinent trenutno veoma trudi zadržati svoje ljude", upozorava Furutan.

Kvalificirajte i obučite izbjeglice

„Kada je riječ o kvalificiranoj imigraciji, vlak nije u potpunosti otišao, ali je već dobrano odmakao", kaže Aladin El-Mafalani, profesor odgoja i obrazovanja u Društvu za migracije na Sveučilištu u Osnabrücku. „Mi smo vrlo jednojezična zemlja i vrijeme nije baš sjajno, a nemamo ni puno plaža – tako da imamo velike nedostatke i ne činimo dovoljno da ih nadoknadimo."

Na konferenciji SPD-a, El-Mafalani je pozvao Njemačku da se više fokusira na one koji su već ovdje. To prije svega uključuje ljude koji su u Njemačku došli kao izbjeglice. U 2015. godini to je bilo više od milijun ljuidi. Među njima je mnogo mladih ljudi koji su sada završili pripravnički staž i rade. Ali, Njemačka bi mogla čak i njih izgubiti ako im status boravka bude neizvjestan.

U Eritreji nema izvoda iz matične knjige rođenih

Christa, bivša nastavnica u jednoj srednjoj stručnoj školi, navodi jedan primjer. Nakon 2015. brinula je o mladim izbjeglicama iz Eritreje. „Rekla sam da ćemo ih sve poslati na dualnu stručnu obuku i to je odlično ispalo". U međuvremenu, izbjeglice su postale zanatlije, tehničari mehatronike, medicinske sestre, građevinski inženjeri, „i na pozicijama sa mogućnošću napredovanja".

Poslije osam i pol godina u Njemačkoj, većina bi željela dobiti državljanstvo. Ali to nije moguće jer Eritrejci nemaju izvod iz matične knjige rođenih. „Sada nas ponovo žele napustiti i otići u druge zemlje", kaže Christa. „U Engleskoj dobijaju državljanstvo nakon dvije godine, a ovdje se ne mogu ni vjenčati, osjećaju se odbačeno", kaže ona ogorčeno. "To je smiješno!"

Na spakiranim koferima

Ni Mara više ne želi ostati u Njemačkoj. Do mirovine u Njemačkoj, to za ovu Rumunjku više nije opcija. "Sada to vidim potpuno drugačije. Možda ću ostati još godinu-dvije, ali ne vidim sebe ovdje u narednih pet-deset godina."

Istraživačica Naika Furutan upozorava da se pitanje emigracije sa svim njenim posljedicama u Njemačkoj ne shvaća dovoljno. Lako bi se moglo desiti da se mnogi vrate u svoje zemlje porijekla. „Što ako bi revolucija u Iranu bila uspješna i veliki dio Iranaca ode nazad? Ja u šali često kažem da bi onda Njemačka ostala bez zubara."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu