Njemačka se (opet) parniči s ESB-om

Na prvi pogled se čini kao da smo sve to već vidjeli 2014. kada je pred Saveznim ustavnim sudom došlo pitanje o sudjelovanju u takozvanom OMT (Outright Monetary Transactions) programu, neograničenom otkupu kratkoročnih državnih obveznica zemalja zone eura. Njime je predsjednik ESB-a Mario Draghi želio spriječiti moguće špekulacije protiv određene države sa zajedničkom valutom iza koje bi, ako se pokaže potreba, stala udružena i golema moć čitave zone eura. Već ta prijetnja možda nije bitno promijenila stanje u Grčkoj i drugim kriznim zemljama, ali u svakom slučaju je nešto umirila financijsko tržište.

Ali treba naglasiti: taj OMT program još nikad nije bio niti aktiviran, on je zamišljen samo kao izuzetna okolnost. No već i u tom slučaju je pred njemački Savezni ustavni sud dospjela tužba protiv takve – teoretski doista izrijekom u Maastriškom sporazumu nedozvoljene "solidarnosti" unutar zemalja eura, tako da je Karlsruhe tražio mišljenje Europskog suda. Ali tamo, u lipnju prošle godine je ipak izrečeno mišljenje kako je to u skladu s postojećim europskim propisima, makar je već i ta odluka zaprepastila neke ekonomske stručnjake u Njemačkoj (Sinn: EU je blagoslov, ali hitno treba promjene ).

Što to ESB smije naređivati njemačkoj središnjoj banci?

Sad je pred njemački Savezni ustavni sud došao zapravo manje važan, ali možda i mnogo veći problem: o redovitom programu ESB-a u otkupu državnih obveznica. To nije samo teorija, nego se to masovno čini još od ožujka 2015. i trenutno se tako "pumpa" u novčani opticaj najmanje 50 milijardi eura – svakog mjeseca! Mario Draghi si je zamislio kako će to spustiti kamate pozajmica i stvoriti inflaciju kakva se smatra optimalnom za nova ulaganja i za potrošnju.

Ali upravo je to pitanje koje je sad došlo pred sud: smije li predsjednik Europske središnje banke to uopće činiti? Što on to radi? On zapravo politikom novca vodi gospodarsku politiku, a to nije posao za Frankfurt, nego za svaku vladu zone eura. Tužitelji pred njemačkim sudom su "uobičajeni sumnjičavci" protiv nekakve zajedničke europske blagajne, jedan od osnivača radikalno desne stranke AfD Bernd Lucke, bivši političar bavarske Kršćansko-socijalne unije Peter Gauweiler i berlinski profesor ekonomije Markus Kerber. Naravno da njemački sud nije nadležan za odluke Europske središnje banke, ali jest za Bundesbanku, njemačku središnju banku i oni traže da ona prestane otkupljivati državne obveznice kako joj je naređeno iz ESB-a.

Bez obzira na ideološku pozadinu, Njemačkom ustavnom sudu je doista upitno, što to čini Europska središnja banka. Ona opet ovaj slučaj prosljeđuje Europskom sudu u Luksemburgu s četiri točke gdje se traži mišljenje. Prva je prilično općenita i pita, pojednostavljeno rečeno, premašuju li europske institucije svoje ovlasti i nedozvoljeno ograničavaju prostor za odlučivanje na nacionalnoj razini.

Središnje banke tiskaju novac – za državni proračun?

Drugo pitanje je mnogo osjetljivije, jer njemački suci pitaju je li ovaj program otkupa državnih obveznica zapravo "monetarno financiranje države". A to je najstrože zabranjeno: čitav smisao neovisnih središnjih banaka i jest da one djeluju potpuno neovisno od vlade. Ali ako središnje banke moraju kupovati državne obveznice koje, kao što im i ime kaže, izdaju vlade tih država - onda zapravo direktno financijski pomažu državni proračun povoljnim kreditima, što naravno nije dozvoljeno. Njemački suci tu misle kako je nužno tu postaviti dodatna jamstva kako bi se spriječilo da se, banalno rečeno, iz tiskare novac direktno slijeva u državnu blagajnu.

Utoliko se nameće treće pitanje: njemački suci nisu uvjereni kako je to uopće mandat Europske središnje banke. U njezinim osnivačkim aktima na europskoj razini je kao njezina glavna zadaća određena stabilnost zajedničke valute, ne stabilnost gospodarskog prostora zone eura. Naravno da i ekonomska znanost teško može odrediti granice između gospodarske, financijske i politike novca, ali program otkupa državnih obveznica njemački suci ipak smatraju "pretežito gospodarskom mjerom".

Nijemci pitaju, ali ih se najmanje tiče

Na četvrto pitanje će se europski suci morati dobro pomučiti naći prave riječi. Jer njemački Savezni ustavni sud tu ne postavlja dvojbe oko djelovanja neke europske institucije kao što je ESB – na koju on jedva ima kakvog utjecaja, nego na instituciju ove zemlje, Savezne Republike Njemačke i njezine središnje novčarske institucije Savezne banke (Bundesbank). Ona je odgovorna i sudu u Karlsruheu i pred građanima ove zemlje i tu se postavlja pitanje: što ako zbog tog naloga za otkupom državnih obveznica Bundesbank dođe u financijske poteškoće? Tko će je onda spašavati? Njemački platiše poreza?

Kada je riječ o Njemačkoj i njezinoj Središnjoj banci, naravno da je to čista i gotovo nevjerojatna teorija. Središnje banke praktično ne mogu propasti – one jedine imaju i tiskaru u podrumu kojom mogu tiskati novac. To je jedino bilo možda moguće u posve ekstremnim situacijama, na primjer sa središnjem banke Zaira u doba hiperinflacije kad je i papir bio vredniji od apoena koji se na njega tiska.

Povrh toga, to se Njemačke jedva tiče, nije toliko poznata činjenica kako u tom otkupu državnih obveznica u načelu svaka pojedina središnja banka otkupljuje vrijednosnice svoje zemlje: Bundesbank otkupljuje njemačke obveznice, talijanska središnja banka obveznice Italije, grčka središnja banka obveznice Grčke. A tu se onda doista može reći da njemački platiše poreza onda mogu mirno spavati.

Za sad – sve po starom...

Ali ne i svih drugih zemalja zone eura – i upravo na to pitanje se traži načelni odgovor Europskog suda. Tko će to platiti ako se počne rušiti ta nagomilana vrijednost otkupljenih vrijednosnica koja se više ne mjeri u milijunima ili milijardama, nego u bilijunima eura?

Kao što smo vidjeli kad se postavilo pitanje o OMT, Europskom sudu će trebati možda i godina dana da odgovori njemačkim sucima u Karlsruheu. Obzirom da težinu i načelna pitanja koja su ovdje postavljena, možda čak i duže. U međuvremenu Marija Draghija i Europsku središnju banku ništa ne priječi da nastavi sa svojom dosadašnjom politikom, makar je i više nego jasno: čak i suci njemačkog Saveznog ustavnog suda nisu baš posve uvjereni da je to sve u skladu s europskim propisima i pravilima.  

aš(FAZ,ARD, agencije)