Njemačka više nije nogometni Darth Vader
24. lipnja 2010
Budimo iskreni: za nogomet je to ipak i jedan veliki gubitak! U ranijim vremenima, u nogometnom srednjem vijeku, znači tamo negdje do 2006., njemačke nacionalne reprezentacije su bile utjelovljenje jedne zemlje koja je svijetu ulijevala strah u kosti. Nijemci su bili bad boysi koji su ružnim nogometom "krali" pobjede momčadima koje su doslovce umirale u ljepoti. Desetljećima je to bilo tipično njemački!
"Deutsche Panzer" ("njemački tenkovi"), tako se u inozemstvu nazivalo igrače "Elfa". I to je bio jedan od pozitivnijih opisa. Jedan je britanski autor svojedobno napisao kako bi prvenstvo svijeta bez Njemačke bilo otprilike isto kao i "Star Wars" bez - Dartha Vadera (najveći negativac iz tog filma).
Deutsche Panzer
I Nijemci su dugo vremena bili ljubomorni na druge nogometne nacije. One su znale driblati, a Nijemci su znali - trčati. I identifikacija s vlastitom momčadi bila je drugačija nego danas. Druge nacije su uspjehe svoje ekipe slavili s povisokom dozom patriotizma, a Nijemcima je to bilo previše nacionalistički - opušten odnos prema vlastitim, njemačkim nacionalnim simbolima bio je posve nezamisliv.
I sad je odjednom sve drugačije! Nijemci više nisu "Panzeri", Nijemci vole svoj "Elf", a na ulicama njemačkih gradova uočavamo radosne, razdragane ljude - i njemački patriotizam. Kako se to samo moglo dogoditi?
Ukoliko su nogometne nacionalne momčadi doista zrcalo svoje zemlje, onda se Nijemcima sada sviđa ono što vide u ogledalu. To je multikulturna ekipa sastavljena od mladih ljudi čiji se obiteljski korijeni nalze i u Tunisu i u Gani, ali u Bosni i Hercegovini, Poljskoj i Turskoj. Međunarodni tisak impresioniran je novom "šarenom" Njemačkom! Gotovo svaki drugi reprezentativac "Elfa" koji sudjeluje na SP-u 2010. potječe iz inozemstva. Özil, Khedira, Boateng, Marin – ono što je sasvim normalno u reprezentaciji u stvari je samo slika normalne njemačke svakodnevnice.
"Elf" zrcali stanje u društvu
Aktualna ekipa trudi se igrati s puno fantazije, trudi se odaslati pozitivne poruke, trudi se biti ležerna, a sve to ne može se nazvati tipičnim njemačkim osobinama. Mladoj ekipi se opraštaju i greške - puno brže nego nekim ranijim momčadima. Igrači ni ne žele biti savršeni, oni žele imati pravo da i promaše neki penal (kao Lukas Podolski protiv Srbije). "Nova" Njemačka smije čak i izgubiti utakmicu.
Puno tužniji je pogled na naše velike nogometne susjede. U Italiji se fanovi srame bezidejne Lippijeve ekipe, stanje u kojem je reprezentacija dobro oslikava stanje cijele zemlje. U Francuskoj vlada šok zbog posvađane momčadi, govori se čak i o moralnom porazu "velike nacije". Većina Francuza čak je priželjkivala da OVA ekipa "tricolora" ne prođe u idući krug natjecanja. A u Engleskoj se kritizira igra vlastite momčadi - i gleda isključivo na rezultate.
Tijekom SP-a 2006. Njemačka je doživjela svoju "ljetnu bajku". Nijemci su tada shvatili da i u Njemačkoj tjednima može vladati lijepo vrijeme, da se Nijemci znaju radovati - da, čak i smijati! I da je Njemačka bila dobar domaćin. Nijemci su tada odjednom s ponosom počeli nositi nacionalnu zastavu, automobili su bili okićeni crno-crveno-žutim bojama, u Njemačku su se vratili nacionalni simboli. I svi su pričali o "zdravom" patriotizmu koji ne miriše na nacionalizam. Možda se u toj euforiji i malo pretjeralo, no to ne čudi. Nijemci su morali nadoknaditi puno toga. Nakon 1945. odnos prema nacionalnim simbolima bio je prilično problematičan. Mnogima je u Njemačkoj bilo gotovo neugodno čuti i vlastitu himnu. Odnos prema naciji i svemu nacionalnom bilo je obilježeno lošim iskustvom nacionalsocijalizma i nacističkih zločina(ca).
Cacau - tipični Nijemac
Kad se pogleda na njemačke ulice, brzo se shvati da je njemačka zastava postala skoro modni detalj, i to potpuno nepolitički detalj, ustvari simbol zajedništva i zajednice.
Njemačka se raduje nastupima koncentrirane momčadi na jugu Afrike, momčadi koja s puno mašte igra ofenzivno, njemačkoj momčadi u kojoj golove postižu tipovi koji se zovu Cacau ili Özil. Tipično njemačka imena.
Autor: Ramón García-Ziemsen / sma
Odg. ur.: D. Dragojević