Njemačka vojska u Indopacifiku

Dok u Europi bjesni rat, a Bundeswehr prema priznanju vlastitih časnika tu stoji „manje-više praznih ruku“, na drugom kraju svijeta šest njemačkih borbenih aviona tipa „Eurofighter“ sudjeluje u vježbama u Australiji. To je ambiciozan pothvat u kojem je aktivno 250 vojnika, četiri transportna aviona, kao i tri nove letjelice za opskrbu gorivom u zraku. U Darwin na sjeveru Australije dopremljeno je i 100 tona materijala.

Operacija se zove „Rapid Pacific 2022“. Između ostalog, vježba bi trebala pokazati da je njemačko zrakoplovstvo sposobno djelovati brzo i u Indopacifiku. Borbeni i transportni avioni su u roku od 24 sata premješteni na usputnu stanicu u Singapuru. „Strateška sposobnost premještanja" – tako se to zove u vojnom žargonu.

Generalni inspektor Bundeswehra Eberhard Zorn je krajem kolovoza u jednom intervjuu najavio seriju vježbi u Australiji. Sljedeća će biti s kopnenim trupama. Osim toga, najavio je i povratak njemačke mornarice na Indopacifik, i to čitave flote. „Ne želimo nikoga provocirati našom nazočnošću, ali tako šaljemo i jasan signal povezanosti s našim vrijednosnim partnerom", rekao je Zorn.

Obrana zemlje

Bundeswehr je utemeljen 1955., samo deset godina nakon zločina u Drugom svjetskom ratu. Njemačka vojska je dugo bila fokusirana isključivo na obranu zemlje. A imala je i pune ruke posla. Do ponovnog ujedinjenja Nemačke 1990. „Željezna zavjesa“ je dijelila dvije Njemačke, a s obje strane su bile vojske naoružane do zuba.

Sudjelovanje Bundeswehra u ratu na Kosovu 1999. izazvalo je žestoke diskusije u Njemačkoj – pozivalo se na Ustav i međunarodno pravo. A 2004. je tadašnji socijaldemokratski ministar obrane Peter Struck opravdavao njemačko vojno prisustvo u Afganistanu riječima da se „njemačka sigurnost brani na Hindukušu“. Sada Bundeswehr izvodi operacije i u indopacifičkoj regiji.

Kompletan oceanski prostor između istočne obale Afrike i zapadne obale Amerike promatra se kao strateška cjelina u čijem središtu je gigantska regija – Kina. Boas Lieberherr iz ciriškog Centra za sigurnosne studije o tome kaže: „Koncept Indopacifika izričito se odnosi na ambicioznu Kinu, koja jača, i koja je odbacila staru izvjesnost u regiji, a s druge strane i na lidersku ulogu Sjedinjenih Američkih Država koja je prožeta nesigurnošću.“

Papiri, smjernice, strategije

Sve veća važnost te regije ogleda se i u povećanom broju dokumenata koji se odnose na njega. Prošla njemačka vlada je u rujnu 2020. usvojila „Indopacifičke smjernice“, u kojima je riječ o usponu Azije i povećanju ekonomskog i političkog značaja povezanog s tim. Ne navodeći izričito Kinu, vlada je konstatirala „stratešku konkurenciju za utjecaj u regiji". U tom dokumentu još piše: „Indopacifik će biti ključ za oblikovanje međunarodnog poretka u 21. stoljeću“.

U travnju 2021. uslijedila je i indopacifička strategija Europske unije u kojoj se navodi da bi „regionalna arhitektura trebala ostati otvorena i utemeljena na pravilima". Ni u tom papiru se ne spominje Kina, ali se sa žaljenjem konstatira da je trenutna dinamika u indopacifičkom prostoru dovela do „intenzivne geopolitičke konkurencije, koja vrši pritisak na lance trgovine i opskrbe i povećava napetost u tehnološkom, političkom i sigurnosnom sektoru. Dovodi se u pitanje i univerzalnost ljudskih prava."

Krajem lipnja, Sjevernoatlantski savez je na samitu u Madridu usvojio novi strateški koncept, u kojem su Indopacifik i Kina zauzeli važno mesto. „Indopacifički prostor je za NATO važan, zato što razvoj situacije u toj regiji može imati neposredan utjecaj na euroatlantsku sigurnost." Kina se tu ocjenjuje kao „izazov za naše interese, našu sigurnost i naše vrijednosti". Na drugom mjestu u dokumentu se naglašava suradnja članica zapadnog vojnog saveza, „kako bi se prihvatio sistemski izazov koji za euroatlantsku sigurnost predstavlja Narodna Republika Kina.“

Fregata Bayern na dugoj plovidbi

Prvi korak ka većem angažmanu u regiji, Bundeswehr je učinio šaljući tamo fregatu Bayern, koja je porinuta u more u kolovozu 2021. To je bio prvi njemački ratni brod u posljednjih dvadeset godina koji se uputio prema Aziji. Vojni stručnjaci kažu da je razlog jednostavan – Njemačka nije imala dovoljno brodova, jer je stare rashodovala.

I nazočnost njemačkih aviona i slanje fregate smatraju se signalima podrške međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima. Na kritiku je naišla činjenica da je njemačka fregata na tom putu "svratila” do američke morske baze Diego Garcia u Indijskom oceanu, pošto je status otoka sporan. Radi se o posjedu Velike Britanije, ali međunarodni sud je 2019. osporio pravo Londona na to područje. I Ujedinjeni narodi su se priključili toj presudi pa je velikom većinom potvrđeno pravo Mauricijusa na taj otok. Ali London je, ne obazirući se na to, "iznajmio" otok Amerikancima.

Osim toga, na otoku je Washington imao tajni zatvor, a priču o tome je 2003. objavio „Washington Post“. Politolog Felix Heiduk iz berlinskog think tanka Zaklada za znanost i politiku, o kursu fregate konstatira „izvjesni dvostruki moral u pogledu obrane poretka utemeljenog na pravilima i međunarodnom pravu".

Interkontinentalna sigurnosna partnerstva

Iduća njemačka flota će možda izabrati manje spornu rutu za svoju plovidbu, ali će takvih putovanja biti sve više, jer se i u novoj strategiji NATO-a naglašava partnerska suradnja u indopacifičkoj regiji.

Dok su njemački avioni letjeli iznad sjeverne Australije, australski ministar obrane Richard Marles je bio u posjeti - Njemačkoj. On je za njemačke medije izjavio da je impresioniran brzim premještanjem njemačkih aviona i da u tome vidi znak za „sve veću odlučnost njemačko-australske suradnje u regionalnim pitanjima sigurnosti.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu