Njemačka vraća Srbiji ukradene knjige

Više od pet desetljeća studenti slavistike na Sveučilištu u Leipzigu imali su priliku da svoje istraživačke radove baziraju i na knjigama Miloša Crnjanskog, Slobodana Jovanovića, Branislava Nušića i mnogih drugih značajnih imena iz srpske i jugoslavenske književnosti. Međutim, ono što tolike generacije studenata nisu znale je odgovor na pitanje: kako se 796 naslova beogradske „Izdavačke knjižarnice Geca Kon“ našlo na policama biblioteke u istočnonjemačkom gradu?

2007., prilikom preuređivanja arhivske građe, otkrivena je prepiska iz 1943. godine između bečke Nacionalne biblioteke i lajpziške Sveučilišne biblioteke. U prepisci se nalazio spisak od 796 naslova, koje je tadašnji direktor lajpziške biblioteke zatražio da mu budu dostavljeni. Knjige su iste godine prebačene u Lajpcig.

Ovaj broj je samo dio od preko 2.000 naslova izdavačke kuće Gece Kona za koje se i danas vjeruje da se nalaze u brojnim njemačkim bibliotekama.

Krađa knjiga – uobičajena praksa nacista

Krađa knjiga iz okupiranih zemalja za vrijeme Drugog svjetskog rata bila je uobičajena praksa nacističkih vlasti, objašnjava Andrea Barezel-Brand iz njemačkog Saveznog ureda za pronalaženje umjetničkih djela iz vremena nacizma. „Postojalo je više razloga za krađu: u nekim mjestima to se radilo kako bi se knjige sklonile iz kriznih područja, dok su u drugim, pak, uzimane iz kolekcionarskih pobuda. To je bila prilika da se na jedan, za naciste veoma povoljan način prošire kolekcije u njemačkim bibliotekama. U cilju istrebljivanja neprijatelja, težilo se istraživanju njegovih kulturnih vrijednosti, pa se često prakticiralo da se kulturno naslijeđe pojedinih naroda oduzme i prenese na neko drugo mjesto“, objašnjava Andrea Barezel-Brand.

Iako postoji mnogo razloga zbog kojih su nacističke okupacijske vlasti opljačkale izdavačku kuću Gece Kona, Andrea Barezel-Brandov skreće pažnju na još jedan važan razlog zbog kojeg su knjige odnijete iz Beograda. U Kraljevini Jugoslaviji Geca Kon je bio najveći izdavač, koji je u periodu od 1905. do 1941. objavio preko 5.000 naslova iz gotovo svih oblasti stvaralaštva, čime je podigao i razvio srpsku knjižarsku i izdavačku djelatnost do europskog nivoa.

Na sljedećoj stranici: Cilj - propagiranje nacizma

Kada su 2007. godine knjige pronađene, Ulrih Johanes Schneider, direktor lajpciške Sveučilišne knjižnice, pokrenuo je postupak njihovog povratka u Srbiju. Započeta komunikacija sa Narodnom bibliotekom Srbije ubrzo je prekinuta zbog zahtjeva Židovske konferencije za restituciju da se pronađu Konovi nasljednici.

„U Trećem Reichu postojao je proces arijanizacije ekonomskih resursa kako Njemačke, tako i okupiranih teritorija. To je značilo isključivanje Židova iz ekonomskog života. Znamo da je Geca Kon bio Židov, a isto tako i najveći izdavač u Jugoslaviji. Jedna od mogućih namjera je možda bila da se te knjige, koje su činile inventar, pošalju u Njemačku, da bi se na taj način jaka izdavačka kuća, s velikom infrastrukturom što povoljnije prodala, a pritom osigurala i rasna čistoća u nacističkom smislu“, ukazuje Andrea Barezel-Brand.

U cilju propagande nacizma

Da su knjige bile dio inventara izdavačke kuće potvrđuje i Ulrich Johannes Schneider, direktor lajpziške Sveučilišne biblioteke. „To su knjige koje u Srbiji nisu nikada korištene, već su kao svježe otiskane uzete iz skladišta izdavačke kuće“, kaže on. Kada su 2007. godine knjige identificirane, Ulrich Johannes Schneider pokrenuo je postupak njihovog povratka u Srbiju. Započeta komunikacija s Narodnom bibliotekom Srbije ubrzo je prekinuta zbog zahtjeva Židovske konferencije za restituciju da se pronađu Konovi nasljednici.

Beogradski izdavač židovskog podrijetla Geca Kon ubijen je 1941. godine. Njegovu izdavačku kuću s cjelokupnom infrastrukturom preuzelo je njemačko preduzeće Südost (Jugoistok), preko kojeg je širena nacistička politička i rasna propaganda. Prilikom preuzimanja izdavačke kuće u Beograd je doputovao Paul Heigl, tadašnji generalni direktor Bečke biblioteke, koji je knjige prvo prebacio u Beč, a potom ih podijelio širom Njemačke.

„Konferencija je na temelju zakona koji joj omogućava da bude pravni zastupnik židovskih obitelji započela istragu pronalaska nasljednika Gece Kona. Predmet je vraćen u Leipzig i na nama je bilo da odlučimo šta ćemo s knjigama. Pošto nasljednika više nema smatram da je Narodna biblioteke Srbije ta koja treba donijeti konačnu odluku o ovom pitanju“, ukazuje direktor lajpziške biblioteke.

Milijun i pol umjetničkih djela čeka na povratak

Pravo na knjige izdavačke kuće Gece Kona prenijeto je na državu Srbiju, odnosno na Narodnu biblioteku Srbije. Primopredaja će biti svečano obavljena na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Leipzigu. Sreten Ugričić, direktor Narodne biblioteke o povratku knjiga izdavačke kuće Gece Kona u Srbiju kaže: „Pozdravljam ovu gestu Sveučilišne biblioteke u Leipzigu, jer on potvrđuje našu zajedničku posvećenost pamćenju, posvećenost knjizi i čitanju i razumijevanju, te posvećenost miru i suradnji između Srbije i Njemačke.“

Ugričić naglašava da će ove knjige biti korištene za popunjavanje nestalog fonda tijekom uništavanja Narodne biblioteke u Beogradu 1941. Otkrivanje knjiga izdavačke kuće Gece Kona samo je jedan dio kulturnih dobara koji se nalaze u Njemačkoj od Drugog svjetskog rata. Prema podacima njemačkog Saveznog ureda za pronalaženje umjetničkih djela iz vremena nacizma, više od 1.500.000 predmeta čeka svoj povratak prvobitnim vlasnicima širom Europe.

Autor: Ognjen Cvijanović

Odg. ur.: Z. Arbutina