Njemačka čežnja za kraljevima i princezama
29. travnja 2011
"Mi iz udruge 'Tradicija i život' glavnu zadaću vidimo u pružanju podrške idejama monarhije, njihovom širenju i na neki način – u njihovom održavanju na životu“, kaže Knut Wissenbach, predsjednik ovog monarhističkog udruženja. On sam međutim nije plave krvi već običan građanin, ne živi u dvorcu već u kući u Niederheimbachu na Rajni. Ima oko 40 godina i po zanimanju je činovnik. Njegova najveća strast je sakupljanje portreta pruskih kraljeva, uniformi i medalja iz vremena carske Njemačke. I baš kao i njegov veliki uzor, posljednji njemački car, Wilhelm Drugi, tako ni on u svojoj radnoj sobi ne sjedi na običnoj stolici već na sedlu. A kao mogućeg i dostojnog državnog poglavara, Knut Wissenbach vidi u osobi današnju glavu plemićke kuće Hohenzollern, u princu Georgu Friedrichu.
"Prema svojim izjavama i stavovima, princ Georg Friedrich se nalazi u istom redu kao i njegov djed i njegovi prethodnici, kao i princ Luis Ferdinand Pruski koji je bio jedan unuka posljednjeg njemačkog cara. On uvijek govori da je spreman, ako će ga njegov narod pozvati! Time ne on izražava težnju za nekakvom smjenom vlasti već samo naglašava važnost volje naroda“, kaže Wissenbach.
U ime čežnje za monarhijom - opraštali sve
Prema nekim ispitivanjima, oko 15 posto Nijemaca priželjkuje povratak monarhije. Umjesto, kako kažu, "dosadnih predsjednika“ radije bi na vrhu svoje zemlje željeli vidjeti neku pravu obitelj s naravno puno sjaja. Ova čežnja se primjećuje i u čitavom nizu novina i magazina specijaliziranih gotovo samo na život plemićkih obitelji bez obzira kakvi oni bili. Tako primjerice čak i princ od Hannovera Ernst August, suprug Caroline od Monaka, usprkos mnogobrojnim eskapadama, nasilju i alkoholnim ekcesima, u Njemačkoj cijelo vrijeme uživa neobičnu popularnost.
No, do sada se ova čežnja zapravo najviše mogla ogledati u liku, sada već bivšeg ministra financija i obrane, baruna Karl Theodora zu Guttenberga. Usprkos mnogobrojnim aferama i skandalima koje su pratile njegovu političku karijeru, gotovo svakodnevnom profiliranju u medijima, Nijemci su mu dugo vremena opraštali baš sve. Uvelike zato, kako objašnjavaju ovdašnji sociolozi, jer su pritajeno gajili želju da eto i Njemačka dobije neku vrstu glamurozne obitelji plave krvi čiji su članovi još pri tome mladi, lijepi i uspješni.
Slabe šanse za povratak kraljeva
Međutim, povratak monarhije u Njemačku povjesničari ne drže mogućim.Tako primjerice ni povjesničarka Monika Wienfort sa Sveučilišra Sjeverne Karoline u SAD-u, njemačkim monarhistima ne želi ulijevati niti najmanje nade. Ona kaže da su se monarhije nakon Drugog Svjetskog rata održale samo u onim europskim zemljama u kojima se nisu dogodile dublje promjene, odnosno, revolucija - a to su Norveška, Danska, Švedska, Nizozemska, Španjolska, Belgija i naravno Velika Britanija.
No, usprkos tome, u Njemačkoj i danas živi izuzetno velik broj plemićkih dinastija, kao što su Sachsen-Coburg- Gotha, Sonderburg Glücksburg, obitelj Wittelsbacher kao i Fürstenbergovi. Njihove obožavatelje međutim može utješiti činjenica da, iako ne uživaju više status kao nekad, da su njihovi članovi i potomci takoreći rasprostranjeni u svim europskim kraljevskim kućama.Razlog tome leži u strateški mudroj ženidbenoj politici njemačkog plemstva u 19.stoljeću.Tako je primjerice suprug legendarne britanske kraljice Viktorije bio Nijemac, a ona sama baka njemačkog cara. Sadašnja britanska kraljica Elisabetha Druga, dakle ima njemačke pretke – podsjeća povjesničarka Monika Wienfort. „Jedna od baka Elisabethe Druge je polu Njemica, a i njezin suprug vuče porijeklo iz njemačke plemićke obitelji iz Schleswig –Holsteina. Dakle, sve je jako internacionalno“, kaže ona.
Pred ekranima - svi!
No, s druge strane, ova njemačka čežnja i nije tako čudna. Ipak je na koncu riječ o kraljevima, prinčevima, princezama i monarhijama – koje se oduvijek povezivalo ne samo s bogatstvom i luksuzom već prije svega s romantikom. Stoga, kako kaže Monika Wienfort, činjenica da će i prilikom britanskog kraljevskog vjenčanja milijuni sjediti pred televizijskim ekranima nije niti najmanje neobična. "I oni zapravo čine najobičnije stvari; žene se, udaju, dobivaju djecu i jednom umiru. No, oni sve ove najnormalnije stvari čine na vrlo reprezentativan način. Kada inače uopće možemo vidjeti neku kočiju? Eto, to je razlog da kada je riječ o kraljevskim vjenčanjima da tada pred ekranima sjede čak i oni koji inače na spomen plemstva od silnog poštovanja ne padaju u nesvijest“, zaključuje povjesničarka.
Autor: Bernd Riegert / Ž.Telišman
Odg. ur.: A. Šubić