Njemački katolici u potrazi za novim početkom

Novi početak, sve ostaviti iza sebe, i prihvatiti se nečeg novog. To je ono što od Susreta u Mannheimu priželjkuje njegov organizator, Središnje vijeće njemačkih katolika (ZdK). I to u vremenima u kojima Katolička crkva podsjeća na ruševinu. Pa ipak, i dio klera podržava laike u želji za novim početkom. Što drugo i preostaje Crkvi, koja je od izbijanja skandala oko seksualnog zlostavljanja maloljetnika (u siječnju 2010.) pretrpjela neviđeni udarac. Prije svega je patio imidž Katoličke crkve. Razočarani vjernici masovno su okrenuli leđa Crkvi. Uslijedila je lavina neugodnih otkrića, koja je paralizirala crkvene aktivnosti na gotovo svim područjima.

U posljednjih pola godine u javnim je raspravama o skandalu zavladalo zatišje, to možda ima veze s mjerama koje se počelo primjenjivati i čiji je cilj rasvjetljavanje afere. Jedna od mjera je koncept za djelovanje u slučaju seksualnog zlostavljanja koji su izradili biskupi, a druga odštete žrtvama, te ponuda terapeutske pomoći i analiza zlostavljanja u obliku znanstvenih istraživačkih projekata.

Reforme su neizbježne

U jeku objave detalja o razmjerima skandala odjednom se pozabavilo i dugo vremena ignoriranim zahtjevima za reformama koje su podnijeli crkveni laici. Odgovarajući memorandum u veljači 2011. potpisalo je preko 300 teologa, uglavnom s njemačkog govornog područja, među njima je bilo i 200 aktivnih profesora.

U srpnju 2011. Njemačka biskupska konferencija je pokrenula dijalog, na jednoj konferenciji upravo u Mannheimu. Razgovori bi trebali potrajati do 2015., i na njima sudjeluje (osim biskupa) oko 300 predstavnika iz njemačkih dijeceza, s visokih škola, iz crkvenih redova, udruga, saveza... Izgubljeno povjerenje se mora ponovno uspostaviti, to je cilj. Ali treba se diskutirati i o reformama koje laici odavno zahtijevaju. Upravo se njihovi zahtjevi zrcale u programu Susreta njemačkih katolika u Mannheimu. Teme su: autoritarne strukture, više prava za laike, odnos prema celibatu, euharistija za vjernike kojima ona po sadašnjim pravilima nije dozvoljena.

Robert Zollitsch, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, je domaćin susreta. On želi da se govori o svim temama: "Želimo to napraviti tako da si međusobno možemo gledati u oči, da ozbiljno prihvatimo argumente druge strane i da u razgovorima čujemo i Božju riječ." Zollitsch je diplomat, nema sumnje. On pokušava smiriti situaciju. Njegove riječi ne daju naslutiti da će biti sukoba između konzervativaca i reformatora, ali ne upućuju ni na pobunu njemačkih katolika protiv Vatikana.

Nema borbenih izjava

Polarizacija ionako nije nešto tipično za ZdK. Središnje vijeće njemačkih katolika preferira dijalog unutar vlastitih redova. Zato i ne čudi da predsjednik Vijeća Alois Glück naglašava: "Mi nećemo pozivati na neposluh!" Radije se upornošću želi postići vlastite ciljeve. No i Glück zna da "ukoliko se u određenom vremenu ne razviju konstruktivni procesi promjene, mi ćemo doživjeti još jaču polarizaciju". Predsjednik Središnjeg vijeća njemačkih katolika zalaže se za provođenje reformi koje su moguće u okviru Crkvenog prava - a za što nije potrebna suglasnost Vatikana.

Taj je stav i predmet kritika. Hans Küng, vjerojatno najrenomiraniji (kritični) crkveni teolog u jednom je novinskom članku žestoko kritizirao Susret u Mannheimu. Crkveni narod se po njemu "treba umiriti, umjesto da ga se uzme za ozbiljno". I dodaje: "Ukoliko katolici doista žele ostvariti promjene u Crkvi, onda moraju biti hrabri i suprotstaviti se službenoj Crkvi." Švicarski profesor, kojemu je 1979. zbog kritika na račun pape oduzeta dozvola za poučavanje unutar Crkve, u Mannheim neće navratiti.

Interni problemi

Nikoga ipak ne treba začuditi ako se na susretu crkvenih laika sudionici pozabave internim problemima, to ne treba čuditi posebice zbog događaja proteklih godina. Neće se zaboraviti ni teme kao što je vjersko razumijevanje. Na temu ekumena i katoličko-islamski dijalog organizirano je nekoliko foruma i diskusija s uglednim sudionicima.

Isto vrijedi i za nacionalne i internacionalne aspekte društvene politike i razvoja. Oko 30.000 sudionika (koji su cijelo vrijeme na Susretu) i nekoliko desetaka tisuća gostiju (koji će navratiti samo na jedan dan), u Mannheimu će imati priliku čuti zanimljive riječi i o globalnoj privredi, financijama i rješavanju krize. Iako europski političari trenutno sve karte, čini se, bacaju na rast kao spasonosni lijek za dužničku krizu, na Susretu katolika je pokrenuta i debata koja se vrlo kritički odnosi prema rastu. "Jasno je da način na koji mi danas živimo nije rješenje za budućnost", kaže Alois Glück i nastavlja: "Pitanje nije za ili protiv rasta, već za što je rast dobar, i kakav uopće rast?"

Nema sumnje, laici na Susretu u Mannheimu imaju ambiciozne ciljeve. No, hoće li iz Mannheima doista poteći impuls za novi početak, tek treba vidjeti. U Mannheimu će se puno pričati, no na koncu odluke donosi ipak - Vatikan.