Njemački kulturnjaci i ljevica
27. kolovoza 2009
Nijedna njemačka stranka ne koristi kulturne djelatnike tako često u svojim kampanjama kao SPD. To je već od 60-ih godina dio određene tradicije u kojoj pisci i umjetnici govore u ime stranke. U izbornoj godini 2009. SPD ne samo da se bori s lošim rezultatima anketa nego i sa manjkavom podrškom kulturne scene. Zato se uzda u provjerene snage: na njemačkog pisca i nobelovca Güntera Grassa. Dugogodišnji simpatizer SPD-a već dugo nema više člansku iskaznicu stranke, ali i 2009. opet želi „bubnjati“ za svoju stranku.
„Super dadilja“ preodgaja za SPD
S obzirom da 81-godišnji Grass već polako spada u "staro željezo", stranka je ove godine dala priliku mlađim iz kulturne i zabavne scene. Nedavno je Hubertus Heil predstavio njemačku „Super dadilju“ kao važnu savjetnicu, što mu je donijelo dosta ironičnih članaka.
Na internetu su se u međuvremenu udružili glumci i autori kako bi promovirali lijevog kancelarskog kandidata, ministra vanjskih poslova Franka-Waltera Steinmeiera. Među zagovornike se ubraja i spisateljica Julia Franck, koja tvrdi da je Steinmeier čovjek koji razumije poeziju te je zato stala na njegovu stranu. Spisateljica Tanja Dückers na drugoj strani ne vidi ništa dobro u reklamiranju stranaka: „Morate se pitati, zašto to rade. Naravno da stranke profitiraju kada pisci za njih vrbuju, no što ja kao spisateljica imam od toga da sam stranačka maskota?“. U Hrvatskoj se zna što umjetnici imaju od toga kada zastupaju neku stranke – debele gaže. Pogotovo pjevači su simpatizeri stranke koja najviše plati te ih se od izbora do izbora vidi na pozornicama različitih boja.
Kako bi si osigurao podršku kulturne scene, Steinmeier ne prestaje s njom koketirati. Tako je Goetheovim institutima osigurao veća sredstva te redovno održava čitanja pisaca u svom ministarstvu.
Valja imati karizmu Willyja Brandta
SPD i kultura se već desetljećima dobro razumiju. Intelektualci i karizmatične osobe se traže da bi stranci, koja u zadnje vrijeme loše stoji, dali malo "glanca". Pogled unatrag podsjeća na neka druga vremena. S legendarnim njemačkim kancelarom Willyjem Brandtom je sve bilo lakše, pogotovo jer se kampanja temeljila na ličnosti Brandta. Tada su Günter Grass i mnogi intelektualci i umjetnici javno istupili i pomogli karizmatičnom Brandtu da pobijedi na izborima. Njegov nasljednik Helmut Schmidt pokazao se kao sjajan pijanist koji je nastupao s profesionalnim orkestrima. Gerhard Schroder je volio umjetnine te je njegovao prijateljstva s poznatim njemačkim umjetnicima.
No danas situacija za SPD nije bajna. Niti Steinmeier ima karizmu svojih prethodnika niti je itko ikada čuo za lokalnu političarku Barbaru Kisseler koja je kod njega zadužena za kulturna pitanja. Očito će ove godine izbori biti „nekulturni“.
Autor: Cornelia Rabitz/ mj
Odg. ur.: Anto Janković