Njemačko brodogradilište prodano za djelić vrijednosti već naručenih brodova

Kroz "Volkswerft" su se vodile državne delegacije prijateljskih zemalja od Kube pa do Angole. Nakon ujedninjenja, sa Volkserftom se događalo svašta: prvo je odvukao ugledno zapadnonjemačko brodogradilište Vulkan iz Bremena u propast ali su ga onda kupili Danci. Mora se reći - koncern Möller-Maersk je u Volkswerft uložio mnogo tako da i danas zapošljava 1200 radnika. Ali ipak: ovih dana su i Danci prodali "Volkswerft" praktično - za sitniš.

Kupci su opet Nijemci - i štoviše, opet Bremenčani: to je Hegemann grupa koji su za ovaj gigantski pogon platili pukih 26 milijuna eura - usprkos indirektnom jamstvu pokrajne od oko 120 milijuna eura. Usporedbe radi: za kud i kamo manje, ali ipak takozvano "najveće brodogradilište 1000 kilometara od prve obale", za proizvođača jahti "Bavariju" iz Würzburga je američki investitor Bain Capital platio gotovo 40 puta više nego Bremenčani za Volkswerft. Zapravo su i poneki stručnjaci začuđeni da je cijena ispala tako niska: konačno, Danci su izgradili gigantsku halu za sklapanje brodova. Brodogradnja buja svugdje na svijetu i iako se u Volkswerftu rade kontejnerski brodovi, čak i pored žestoke konkurencije sa Dalekog istoka se u Stralsundu nemaju na što požaliti: knjiga narudžbi im je prepuna, u njoj za slijedeće tri godine stoje 18 brodova ukupne vrijednosti od jedne milijarde i 400 milijuna eura. Tu je zapravo i razlika između brodogradilišta koji proizvodi teretne brodove i obiteljske jahte - utržak Volkswerfta je veći nego čitav promet "Bavarije" 300 milijuna prema 270 milijuna prometa Bavaraca. Ali dobit sa jahtama za vikend-kapetane je, obzirom na promet, kud i kamo viša nego u žestokoj konkurenciji među proizvođačima kontejnerskih brodova.

Brodogradnji ide dobro - ali do kada?

Pritom dolaze procjene kako tržište brodovima doduše danas cvjeta, ali da je vrhunac već prošao. Mnogi prijevoznici su već obnovili dobar dio svojih flota sa štedljivijim, novim brodovima i danas nisu problem brodovi, nego luke gdje bi se moglo iskrcati još više robe nego što se danas prevozi svjetskim morima. Utoliko se odluka danskog brodara može razumjeti, tim više što je objavio kako u proteklih devet godina od kako je kupila brodogradilište, nije uslijedila očekivna sinergija. Sa druge strane, bremenska grupa Hegeman već posjeduje nedaleko brodogradilište Peene Werft u Wolgastu i namjerava udruženim snagama i još većom paletom proizvoda, konkurirati brodogradilištima Dalekog istoka.

Naravno, i u ovom poslu se postavilo pitanje jamstva kojeg je dala pokrajna Mecklenburg-Vorpommern. Novi vlasnik je doduše objavio kako ne namjerava smanjivati broj zaposlenih, ali i pokrajnu brine što će biti nakon 2010 godine. Utoliko su političari uvjereni kako su pronašli put financijskog jamstva koji neće smetati Europsku Uniju - ali Bruxelles već provjerava ovaj slučaj.

Sa druge strane, niti Danci se ne moraju žaliti: doduše dobili su samo 26 milijuna za brodogradilište, ali kada su ga 1998 i kupovali od njemačkog nasljednika Fonda za privatizaciju - kamo je brodogradilište dospjelo nakon prve privatizacije - platili su ga još manje: 16 milijuna eura.