Prva žrtva rata je istina. Proteklih tjedana je ubilačka ruska invazija na Ukrajinu pokazala istinitost te izreke. Ali u takvim vremenima je također točno da se glasno izgovore i neke istine koje u drugim okolnostima ne bi bile tako jasno izrečene.
To se dogodilo i ovih dana kada je Martin Brudermüller, šef najvećeg svjetskog kemijskog koncerna BASF, dao intervju za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). Na pitanje financira li Njemačka uvozom nafte i plina Putinov rat, on je odgovorio da je činjenica da su “ruske isporuke plina do sada bile temelj konkurentnosti naše industrije”. Dodao je da bi zaustavljanje uvoza „razorilo naše blagostanje” jer je ta konkurentnost na temelju opskrbe energijom „bitan element ekonomske snage Njemačke”.
Tako je BASF-ov šef uspio posve direktno opisati dosadašnji poslovni model Njemačke, koji je stvorio jednu od najsnažnijih ekonomija svijeta i jednu od vodećih izvoznih nacija. Uvozila se relativno jeftina energija, na temelju koje je visokorazvijena kemijska industrija s dobro plaćenim stručnjacima razvijala tražene proizvode, koji su onda uz dobru zaradu prodavani širom svijeta. „Made in Germany" – to su još uvijek proizvodi svjetskog glasa.
Rusija, Kina i globalizacija
Naravno, ima tu još faktora. Na primjer – Kina. Njemačke firme su pravodobno uskočile na kineski vlak munjevitog razvoja. Tako je Kina postala i važan dobavljač sirovina i ogromno tržište za njemačke proizvode. Za njemačku automobilsku industriju Kina je trenutno najvažnije tržište na svijetu. Samo Volkswagen tamo proda 40 posto svojih automobila. Uz sve ovo ide i napredak globalizacije divovskim koracima, što je išlo na ruku izvoznoj zemlji kao što je Njemačka.
Jeftina ruska energija, ogromno kinesko tržište, globalizacija i jaka domaća industrija – iz te mješavine nastale su dvije stvari: s jedne strane, ogroman trgovinski suficit (Njemačka izvozi neusporedivo više nego što uvozi, što je stalan predmet kritike njemačkih trgovinskih partnera). S druge strane razvila se ekstremna ovisnost od Rusije i Kine.
Sada se puno toga poljuljalo zbog brutalnog rata u Ukrajini. Isto kao i početkom pandemije, neki promatrači govore o „kraju globalizacije” ili barem o tome da se mora steći veća neovisnost kod određenih proizvoda. Nedostatak zaštitne opreme i medicinskih maski početkom pandemije mnogima u Njemačkoj je otvorio oči. Sve su glasniji bili zahtjevi da se provede „reshoring“ – vraćanje proizvodnih pogona u zemlju. Ali realizacija se pokazala kao veoma kompleksna priča.
Bipolarni ekonomski poredak?
Sada, nakon ruske invazije, stvari su se ponovo promijenile. Njemačka, pa i Europa se moraju emancipirati od uvoza ruskih energenata, ako se ne želi da se agresoru iz Kremlja stalno puni ratni budžet. Ponovno se postavlja pitanja prevelike ovisnosti od Kine. Naime, Peking se svrstao na stranu Moskve u ovom sukobu – naravno, ne iz prevelike ljubavi prema Putinu, već zbog energetske žeđi, zbog ruskih sirovina i velikog tržišta. U svakom slučaju su ove dvije zemlje složne u odbijanju zapadnih vrijednosti kao što su vladavina prava, sloboda mišljenja i tolerancija.
Rat je označio kraj „30 veličanstvenih godina globalizacije“, kaže poznati ekonomista Gabriel Felbermayr. Hoće li se, dakle, svijet raspasti u nove blokove? Ovdje Zapad s Europljanima i Amerikancima, tamo Kina koja dominira savezom s Rusijom i možda Indijom (premda je to teško zamisliti – Rusija kao mlađi partner? Indija zajedno s Kinom?) Takav bipolaran svijet koji bi nužno doveo do bipolarnog ekonomskog poretka, imao bi dramatične posljedice za profitera globalizacije kao što je Njemačka.
Time bi, naime, bio izgubljen temelj za gore opisani ekonomski model. Dakle, potrebno je pronaći nešto novo. Njemačka ekonomija je ipak pokazala da posjeduje izuzetnu sposobnost prilagođavanja. Ta sposobnost je i sada potrebna. Nova organizacija ukupne opskrbe zemlje energijom nudi jedinstvenu šansu ubrzanja ekološke transformacije ekonomije.
Moramo se usmjeriti na to da sami proizvedemo što više energije. Jeftina ekološka energija i zelena energija na bazi vodika doveli bi do stvarne konkurentnosti Njemačke kao mjesta proizvodnje. Ako bi se ostvario upravo objavljen plan ministra ekonomije Roberta Habecka, prema kojem bi obnovljiva energija bila “od izuzetnog javnog interesa”, a opskrba električnom energijom u roku od 13 godina u potpunosti bila utemeljena na energiji vjetra, sunca i biomase, bio bi to veliki potez.
Time bi i njemačka industrija bila u stanju da i dalje nudi svoje proizvode trošeći povoljnu energiju. Time bi se i u budućnosti osiguralo blagostanje Nijemaca.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu