Nova odluka suda s "da, ali..."

Ponovo je Savezni ustavni sud donio presudu s "da, ali". Da, Europski stabilizacijski mehanizam ESM nije protuustavan. Ali, mora ga se "dotjerati". S jedne strane suci u Karlsruehu zahtijevaju ograničenje jamstava na 190 milijarda eura. Više novca od Njemačke ne može se zahtijevati bez suglasnosti njemačkog predstavnika. S druge strane Sud zahtijeva veća prava sudjelovanje Bundestaga i Bundesrata u odlučivanju.

To je presuda koju se može usporediti s posljednjom odlukom Saveznog ustavnog suda o briselskoj politici spašavanja eura. Prije godinu dana je Sud odlučio: Da, privremeni fond za spas eura EFSF je u skladu s Ustavom, ali samo ako prava odlučivanja njemačkog parlamenta ne budu oslabljena određenim odlukama jednog posebnoga tijela. Time je Sud berlinskoj, ali i briselskoj politici zapravo dao podršku da nastavi s mjerama za spašavanje eura.

U Njemačkoj Savezni ustavni sud ima najveći ugled. Nijemci vjeruju Karlsruheu. Više nego politici u Berlinu, i pogotovo Bruxellesu. Na kraju krajeva, zadaća je Karlsruhea da provjerava jesu li zakoni u skladu s njemačkim Ustavom. Time presude iz Karlsruhea često postaju korektiv berlinske politike. Izgleda da se nerijetko zastupnici pouzdaju u to da će stvar već riješiti Savezni ustavni sud kad oni u vremenskoj stisci i bez dovoljnog poznavanja materije glasuju o spornim zakonima.

Ali, stvari su postale kompliciranije. Odavno se ne radi samo o provjeravanju je li neki zakon u skladu s Ustavom. Nitko ne može prognozirati hoće li i ako hoće kako će tržišta reagirati na odluke politike, gospodarstva ili sudstva. Možda nitko ne bi ni trepnuo da je Savezni ustavni sud proglasio ESM protuustavnim. Jer, sad i Europska središnja banka (ECB) može financirati dugove tako što će kupovati obveznice prezaduženih zemalja u neograničenim količinama. ESM bi time ionako bio suvišan. Je li suvišna i presuda iz Karlsruhea?

Presude gube na značaju

Suci su u dosadašnjim presudama o spašavanju eura jasno rekli koji uvjeti moraju biti ispunjeni - primjerice što se tiče suodlučivanja parlamenta. I politika se toga uglavnom drži. Sa svakim novim postupkom pred Saveznim ustavnim sudom to se samo malo popravlja. Tako se redovito donose presude s "da, ali".

Ali, presude iz Karlsruhea tako sve više gube značenje. Jer, sve je jači dojam da neki iskorištavaju Savezni ustavni sud. Kod nekih podnositelja tužbi ne radi se samo o Ustavu. Osobito takozvani euro-kritičari odlučili su blokirati što je moguće više mjera za spašavanje eura. U tu svrhu instrumentaliziraju najviši njemački sud i nanose mu štetu. Tako je učinio zastupnik CSU-a Peter Gauweiler sa zahtjevom da se presuda o ESM-u i fiskalnom paktu odgodi zbog politike Europske središnje banke.

Karlsruhe se i na drugim stranama bori za svoje značenje. Znakovito je da predsjednik Saveznog ustavnog suda Voßkuhle u primjedbama prije obrazloženja presude izričito ukazuje na to da europsko pravo Sud nije provjeravao. Pritom je kršenje zabrane takozvanog no-bail-outa sigurno europsko pravo. Zar ovo nije bila prilika da se to pitanje podastre Europskom sudu u Luxembourgu? Bila bi to dobra mogućnost da sporne mjere za spas eura provjeri jedan europski, a ne nacionalni sud. Mjerilo tada ne bi bio njemački Ustav nego europsko pravo. Takva odluka bi imala pro-europski, za sve građana EU-a obvezujući karakter. Nešto što trenutno u Europi nedostaje.

Ali, obraćanje Luxembourgu bi pretpostavljalo priznanje sudaca u Karlsruheu da oni nisu zadnja sudska instanca na europskoj razini. Tako će i ubuduće vjerojatno iz Karlsruhea biti presuda s "da, ali". Samo će one svaki put imati manje značenje.