Novac odlazi, kriza dolazi

Turska lira prolazi kroz turbulentno razdoblje. Još prošlog tjedna se šef Središnje banke Erdem Basci, zalagao da kamate na kredite bankama ostanu na 4,5 posto. A lira je i dalje slabila. Stoga je u utorak kamata drastično podignuta na 10 posto. Dnevni listovi bliski vladi Erdogana, pišu o „kamatnom puču“ i pobjedi „kamatnog lobija“. Erdoganu naime nije drago što kamate Središnje banke rastu baš uoči lokalnih izbora u ožujku. Strahuje se da će visoke kamate smanjiti investicije, što će se na kraju osjetiti i u potrošačkoj košari građana. Osim toga, turska lira se i dalje nalazi u slobodnom padu pa je pitanje je li potez financijskih vlasti u Ankari dao ikakve rezultate.

Zaokret u odnosu prema rezervama

Turska nije jedini moderni „ekonomski tigar“ koji je na svojoj koži osjetio potez Federalnih rezervi iz Washingtona. Pogođene su i druge velike zemlje u kojima je posljednjih godina bilo isplativo uložiti novac – Indija, Brazil, Južnoafrička Republika... Sve ove države su profitirale od američke politike jeftinog novca. Naime, Federalne rezerve su godinama otkupljivale ogromne količine državnih obveznica SAD-a i spuštale vlastitu kamatnu stopu prema nuli. Isprva pogodno za investitore, ova politika u jednom trenutku dovela do zasićenja: Sada investitori traže države u kojima imaju veće izglede za zaradu – recimo u Turskoj.

Kada su „vlasnici“ američkog novca napustili dosadašnju politiku – odlučili kupovati manje obveznica i podići kamate – novac se momentalno počeo vraćati kući. A to za Tursku, Indiju ili Brazil znači odljev kapitala. Za liru, rupiju i real to je više nego strašnp. Ipak, Holger Schmidling ne očekuje nešto poput Azijske krize iz 1997. godine. Ovaj glavni ekonomist Berenberg banke kaže međutim da će se pogođene države morati suočiti s velikim izazovima. „Ove zemlje mogu pasti u ozbiljne financijske krize. Ali ne vjerujem da turbulencije u zemaljama u razvoju mogu imati trajne posjledice po zapadni svet“, prognozira on u razgovoru za DW.

Smješno bi bilo pripisivati Amerikancima krivnju za situaciju u Turskoj i drugim zemljama, ponavljaju ovih dana poznavatelji situacije. Novčana politika SAD je sasvim logična – jer Federalne rezerve se moraju brinuti o američkom gospodarstvu a ne o Turskoj. Novac je bio jeftin upravo da bi se podstakla konjuktura, objašnjava Schimdling. „Sada se ta politika korigira, opet u vlastitom interesu. Federalne rezerve rade ono što je ispravno – upravljaju domaćom konjukturom“, dodaje on. Ne može se Washingtonu predbaciti činjenica da su se pojedine zemlje oslanjale na priljev kapitala iz SAD-a, umjesto da su jačale vlastito gospodarstvo.

Investitori idu na sigurno

Od svog nastanka novac se ponaša po „željeznom“ zakonu koji niti jedna kriza ne može poljuljati – on se seli tamo gdje ima najveće izglede da može uspijeti i umnožiti se. Pri tome, nije ključan samo obećani rast kapitala, nego i sigurnost ulaganja. Tako nasuprot sigurnom američkom tržištu koje opet nudi izgled za obrt novac, stoje tržišta Turske potresene korupcijom, Brazila i Indije u kojima nema neophodnih reformi, Argentine koja još pati od krize svoje valute ili Indonezije koja nema industrijsku osnovu za održanje stope rasta. Novac se dakle vraća u SAD, ali i u euro-zonu koja djeluje kao da je prebrodila najgore razdoblje neizvjesnosti.

Osim povećanja kamata, zemljama u razvoju ostaje malo mehanizama kako bi spriječile odljev kapitala. „Prošle su godine gospodarskog čuda na Bosporu“, uvjeren je Sinan Ulgen iz istanbulske organizacije EDAM. „Propuštena je prilika da se strukturnim reformama, povećanjem produktivnosti i boljim obrazovanjem postave bolji uvjeti i osnova za zdravo gospodarstvo“, navodi Ulgen za DW. Takve reforme ionako su uvijek dugoročne i bile bi potrebne godine prije nego bi pokazale učinkovitost. „Sada je kasno“, zaključuje turski stručnjak razočarano. „Dobra vemena su prošla.“

Turski premijer Erdogan nema namjeru samo promatrati odlazak novca prekrštenih ruku. On se naime mora pomiriti s činjenicom da će proklamirani rast gospodarstva od četiri posto u 2014. ostati samo puki san. Mediji prenose kako Erdogan ima plan B u slučaju da podizanje kamata ne uspori propadanje lire i ekonomije – pretpostavlja se kako bi vlada mogla zamrznuti sav kapital u državi kako bi spriječila njegov odljev. „To bi samo donijelo još više štete“, kaže za DW Emre Deliveli, ekonomski kolumnist lista Huryet. „Tada bi u budućnosti svaki investitor dvaput razmislio pre nego što uloži novac u Turskoj“, upozorava on.