Novinar koji je objavio rat vladi u Ugandi

Edward Sekeywa (na naslovnoj fotografiji) se ne predaje. Najhrabriji novinar u Ugandi je tužio vladu jer mu nije ustupila informacije koje je tražio. On sumnja da su državni službenici kupili prava nad zemljištem u čijoj je blizini nedavno pronađena nafta. Oni će, kada se započne s vađanjem nafte s tih područja, od naftnih kompanija dobiti visoke novčane odštete.

Iako su zakonski obavezne, vlasti nisu Sekeywajiu željele reći čije je to zemljište. Naime, Parlament je još 2002. godine usvojio zakon po kojem su državni službenici, u okviru borbe protiv korupcije, obavezni javnosti iznijeti podatke o vlastitoj imovini. Sekeywajev odvjetnik Isaac Kimaze kaže da je Sekeywajev za dobijanje tih informacija morao popuniti jedan formular. „Međutim, takvi formulari ne postoje“, rekao je Kimaze na početku sudskog procesa koji će biti nastavljen za dva mjeseca.

Pad na popisu korumpiranih zemalja

Uganda je na Indeksu korupcije nevladine organizacije Transparency International na 140. mjestu od ukupno 177 zemalja. Ova istočnoafrička zemlja iz godine u godinu sve više pada na toj listi. Prošle godine je pala za deset mjesta.

Korupcija je u Ugandi sastavni dio svakodnevice. Sekeywa kaže da je sasvim normalno da policajac od vozača kojeg je zaustavio traži novac. On kaže da je skoro postalo sasvim normalno da se službenicima daje mito ako želite odraditi neki posao, naprimjer registrirati automobil. On dodaje kako je postalo normalno da iz državne blagajne nestaju velike količine novca i da državni službenici kao primjerice ministri ili suci kupuju skupe nekretnine i automobile i žive u skupim vilama. Tijekom svog rada kao glavni i odgovorni urednik u jednom tjedniku, 38.-godišnji Sekeywa često je nailazio na prepreke kojima se vlasti služe kako bi otežale pristup informacijama.

Međutim, Sekeywa se ne predaje. Naprotiv: od Ministarstva za zaštitu okoliša želi saznati tko je izdao dozvolu gradnje kuća na zaštićenom području. Od Ministarstva za obrazovanje želi saznati po kojim kriterijima su dijeljene stipendije. On također želi saznati tko je gradio most koji se srušio samo dva tjedna nakon što je završen. Želi znati i kako je državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede sebi mogao priuštiti kupovinu mercedesa u vrijednosti od 100.000 dolara.

Skupljanje informacija mukotrpan posao

Sekeywa kaže da je dobijanje informacija mugotrpan i težak posao koji zahtjeva mnogo strpljenja. On primjerice od vlasti zaduženih za geološka istraživanja i rudnike želi dobiti dozvolu za uvid u ugovore sklopljene između vlade i jedne tvornice cementa. Povod je skandal o odšteti koju je država isplatila jednom poduzeću koje zapravo ne postoji. „Uredi se nalaze u Entebbeu, dakle 40 kilometara udaljene od mjesta u kojem živim. Tamo sam bio pet puta. Govorili su mi da čekam ili da dođem ponovo sutra. Nakon toga su mi rekli da dokumente ne mogu pogledati jer postoji mogućnost da ih ukradem. Kasnije su mi rekli da su izgubili moj zahtjev i da ga moram podnijeti još jednom”, kaže Sekeywa i dodaje: “Za to su potrebni debeli živci. Već su me optuživali da sam oporbeni političar. Žele da prestanem s istraživanjem. Međutim, naš slogan glasi – nikada ne prestati“.

Sekeywa je do sada podnio 36 zahtjeva. Niti na jedan nije dobio odgovor. Zbog toga želi pokrenuti 36 sudskih postupaka. To je jedan od razloga zašto je osnovao jednu nevladinu organizaciju i od jedne međunarodne zaklade novac za plaćanje odvjetnika.

Sudjeluju li građani u korupciji?

Sekeywa kaže da se korupcija u Ugandi mogla toliko proširiti jer ju podržavaju i sami građani. On kaže da korumpirane osobe ne mogu lako pronaći izgovor ako cijelo društvo postavi pitanje korupcije. Međutim, ovaj novinar često se susreće sa slučajevima u kojim stanovnici Ugande jednostavno prihvaćaju korupciju ili štite korumpirane službenike.

“Često me pitaju zašto to radim i kažu mi da bi bilo bolje da te ljude ostavim na miru. To me pitaju isti oni koji se istodobno žale da u bolnicama nema lijekova i da su ceste pune rupa. Ipak, oni žele da krivce ostavim na miru. Kako je moguće da jedan državni službenik s mjesečnom plaćom u iznosu od 1.000 eura može graditi četiri ili pet robnih kuća? Nitko se ne pita kako je on došao do novca. Pod hitno se moramo probuditi!”, kaže Sekeywa.

Mazanje očiju zapadnim donatorima

Sekeywa želi transparentnost. U te svrhe traži poštivanje zakona, koji su predviđeni za borbu protiv korupcije, ali koji do sada nikada nisu primijenjeni. Primjer je zakon o slobodnom pristupu informacijama koji je usvojen 2005. godine. Međutim, tek od 2011. godine postoje pravila o primjeni zakona.

“Ti zakoni nisu usvojeni radi stanovnika Ugande, nego da bi se zadovoljili zapadni donatori i da bi se stekao dojam da ovdje postoje instance kontrole”, kaže Sekeywa. Vladajuća stranka se hvali da je donijela šest antikorupcijskih zakona. “No, sprovode li se oni u djelo? Ne. Sada stanovnici Ugande imaju šansu testirati te zakone. To sada radim u svom projektu. Stavljamo vladu pod pritisak i želimo primjenu zakona. Zašto nakon 11 godina nema formulara za podnošenje zahtjeva? Do sada su zakoni bili čisti ukras!”, kaže Sekeywa.

Sekeywajin projekt nije bezopasan. Istražujući imovinsko stanje ministara, časnika i predsjednikove rodbine, on je već dobio nekoliko prijetnji smrću. Žalio se predsjedniku Yoweri Museveniju. On je pozvao Sekeywa i informirao se o njegovom projektu te zaključio kako je Sekeywaijeva ideja dobra. Od tada stalno dobija prijetnje smrću.