Novinari kao "turisti" u Afganistanu

Zamislite sljedeću situaciju: postoji tema od velike društvene važnosti, no o njoj nitko ne izvještava. Vjerojatno iz financijskih razloga ili pak zato što bi to ugrozilo trenutno nacionalno sigurnosno stanje.

Ovakve i slične izgovore njemački mediji navode kao svoje argumente za nedovoljan broj reportera i manjkave izvještaje iz Afganistana. „Rezultat ovakvog stava su brojne nejasnoće u izvještajima“, tvrdi Martin Gerner, dopisinik iz Afganistana. S njegovom izjavom se složila i Sussane Koebl koja o zbivanjima u dotičnoj regiji izvještava za magazin „Der Spiegel“.

Novinari u pratnji Bundeswehra

Dok primjerice Britanci i Amerikanci imaju čak inozemne uredu u Afganistanu, u toj zemlji ne djeluje niti jedan stalni njemački dopisnik. „Iako Njemačka ima treći po veličini kontingent vojnih postrojbi u okviru ISAF-a, ona iznimno zaostaje za drugim zemljama što se tiče angažmana novinara“, komentira Gerner koji je prosječno dva do pet mjeseci godišnje u toj zemlji.

Mnogi njemački novinari putuju na jedan, dva tjedna u Afganistan i to vrlo često uz pratnju Bundeswehra, oružanih snaga Savezne Republike Njemačke, koji organizira te boravke te ih i nadgleda. „Posljedica je dojam da je njemačka javnost informirana o događanjima u Afganistanu isključivo iz perspektive Bundeswehra“ , požalio se Abdul-Ahmad Rashid s televizijske kuće ZDF.

Ovaj novinar afganistanskog podrijetla kritično se osvrće na trenutno stanje njemačkih medija za koje smatra da su u pretjeranoj mjeri bazirani na senzacionalizmu. Bogato religijsko i kulturno nasljeđe Afganistana interesira tek neznatni postotak građanstva, to očito nisu pretjerano tražene i atraktivne teme.

Lako probavljive reportaže

Postoje doduše novinarske reportaže o afganistanskim filmovima i glazbenoj sceni, ili pak o popularnom televizijskom showu „Afganistan traži zvijezdu“. Gledane su također i reportaže o skijaškim odredištima u regiji Bamiyan, gdje su se nekoć nalazili Budini kipovi koji su uništeni u jednom od talibanskih napada. No ovakve emisije su rijetke.

Germer smatra da je razlog tome njemačko preferiranje njemačkih protagonista i krajolika, što je donekle i razumljivo. No egzotika privlači u svakom slučaju, te je prava šteta što su kulturni, te kompleksni gospodarski aspekti ove egzotične zemlje zanemareni u njemačkim medijima.

Kritike manjka s obije strane

Afganistanci, koji svoju zemlju ipak najbolje poznaju i u mogućnosti su najpreciznije je opisati, pohvaliti te kritizirati, jako rijetko dobiju pravo glasa u europskim medija. Ulrich Ladurner iz poznatog tjednika „Die Zeit“ smatra da je iznimno oholo i arogantno izvještavati o stranoj zemlji bez da se u priču uključe njeni stanovnici.

ZDF-ov suradnik Rashid, koji je odrastao u Njemačkoj, pripovijeda kako je često bio pozivan na njemačke talkshow-emisije kao "alibi Afganistanac". Garner, novinar s početka priče, nadodaje kako u Njemačkoj postoji jedna poveća doza sumnje u afganistanske državljane kao vjerodostojne svjedoke.

Intenzivnije bi se trebalo kritizirati i njemački osvrt na položaj žena na Srednjem istoku. Jako popularni su ovdje na primjer članci o burkama. No novinarski interes tu kao da prestaje. Trenutno je u Afganistanu veliki broj organizacija za pomoć ženama ugašen zbog pregovora s talibanima. Ovaj problem jedva da je spomenut u njemačkim medijima.

2014. vojno i medijsko povlačenje

Odlazak njemačkih snaga 2014. iz Afganistana biti će najvjerojatnije popraćen i generalnim političko-medijskim povlačenjem. Tako ćemo se „isključiti iz afganistanskog programa“, kaže Gerner. Tada će se vjerojatno poveće rupe i nedostaci u izvještavanju - dodatno povećati.

Autor: Naomi Conrad / L. Talijančić / sma

Odg. ur.: Z. Arbutina