Nuklearke ubijaju djecu, zar ne?

Raffael Röther je s tri godine umro od leukemije. On je sa svojom porodicom živio samo četiri kilometra od nuklearne elektrane Gundremmingen u južnoj Nemačkoj. To je najveća njemačka nuklearka koja bi – nakon odluke njemačke vlade o postupnom prestajanju proizvodnje struje uz pomoć atomske energije – trebala u pogonu biti joü do kraja 2021. godine. Da je radijacija iz ove elektrane kriva za smrt malog Raffaela, ne može se dokazati, ali statistike pokazuju da mala djeca u blizini nuklearki dvostruko češće oboljevaju od leukemije no što je to prosjek stanovništva.

Što je mjesto stanovanja bliže nekoj nuklearnoj elektrani, to je veći rizik od dobijanja raka. Do tog rezultata je došla dosad najobimnija i najpreciznija studija o toj temi koja je objavljena u Njemačkoj 2007. i izazvala je pažnju čitavog sveta. Studiju je objavio Njemački centar za registraciju dječjih kanceroznih oboljenja Sveučilišta u Mainzu – a naručio ju je Savezni ured za zaštitu od zračenja koji radi u sastavu njemačkog Ministarstva za zaštitu okoliša.

Prema navodima znanstvenika koji su obrađivali podatke prikupljene između 1980. i 2003., u tom razdoblju je u Njemačkoj između 120 i 275 male djece oboljelo od nekog oblika karcinoma samo zato što su živjela u blizini neke nuklearne elektrane. Posebno su pritom ugrožena djeca mlađa od pet godina koja žive u krugu do pet kilometara oko nuklearki.

Niz neodgovorenih pitanja

Fizičar i stručnjak za zračenje dr. Alfred Körblein je također sudjelovao u izradi te studije - on već desetljećima prati i detaljno proučava podatke svih poznatih studija o toj temi, ukljućujući i podatke koje su nedavno objavili znanstvenici iz Francuske, Švicarske i Velike Britanije. On je u intervjuu za Deutsche Welle izjavio da analiza svih studija pokazuje kako se s blizinom nuklearnih elektrana za djecu povećava i rizik oboljevanja od leukemije.

Dosadašnja istraživanja su otvorila i neka pitanja. Stručnjaci za zračenje nisu uspjeli objasniti zašto su kancerogena oboljenja učestala u blizini atomskih centrala. Prema dosadašnjoj službenoj procjeni Njemačke komisije za zaštitu od zračenja, jačina radionuklearnog zračenja bi moralo biti 1000 puta veće da bi se ta veza mogla uspostaviti i objasniti.

Ozračen već embrion?

Körblein je tražio i dalje, te je ustanovio da pri zamjeni nuklearnog goriva elektrane kroz dimnjake nuklearki nakratko izbija najveći dio godišnje emisije radioaktivnog zračenja. Ukoliko pritom bude ozračeno neko osetljivo tijelo, primjerice ljudski embrio, povećava se rizik od kancerogenog oboljenja. Prema Körbleinovoj procjeni, to koncentrisano zračenje bi moglo biti logično objašnjenje za povećan broj slučajeva leukemije.

Stručnjak za medicinu i biologiju zračenja Edmund Lengfelder to vidi slično i ukazuje na primjer sa alkoholom: „Ako odrasla osoba jednu bocu rakije pije dva mjeseca, onda je to neproblematično. Ako je popije za jedan dan, napit će se. A za jedno dijete bi takva doza bi mogla biti smrtonosna.“

Međunarodna organizacija Ljekara za sprečavanje atomskog rata IPPNW zbog toga zahtijeva da se pooštre standardi zaštite od zračenja. Ona traži da se zaštita ne orijentira prema odraslom mladom muškarcu, već prema posebno osjetljivim grupama poput žena, djece i ljudskih embriona.

Do 20.000 djevojčica manje

Istraživači zdravlja i životne sredine iz münchenskog centra Helmholtz doüli su do novih saznanja koja potvrđuju pretpostavku da zračenje nuklearnih elektrana ima uticaja na genetski kod ljudi. Oni su pažljivo proučili popis novorođene djece i ustanovili da se u krugu od 40 kilometara oko nuklearnih elektrana rađa gotovo jedan posto manje ženske dece no u prosjeku zemlje.

Biomatematičar dr. Hagen Scherb, koji je rukovodio tim istraživanjem, za DW tvrdi da zbog civilnog korištenja atomske energije u Njemačkoj i Švicarskoj nije rođeno između 10 i 20 tisuća djevojčica. Spoznaja da radioaktivno zračenje utiče na ravnotežu spolova nije novo. Američki genetičar Hermann Joseph Muller je za to otkriće još 1946. dobio Nobelovu nagradu. Znanstvenici su takve poremećaje ravnoteže ustanovili i nakon eksplozija atomskih bombi te posijle nuklearne katastrofe u Černobilu.

Posebno malo ženske djece se rađalo u blizini njemačkog postrojenja za privremeno skladištenje nuklearnog otpada u Gorlebenu. Tamo se između 1996. i 2010. rodilo gotovo tisuću devojčica manje no što se moglo očekivati prema normalnoj stopi priraštaja. Prema navodima dr. Scherba, posebno su problematična postrojenja u kojima se „manje ili više otvoreno rukuje radioaktivnim materijalima“. Ovaj stručnjak je isti poremećaj odnosa spolova među novorođenom decom ustvrdio i u blizini mjesta sa koga je uklonjena jedna nuklearka.

Još nema specijalne prevencije

Deutsche Welle je Njemačkom atomskom forumu i Saveznom zavodu za zaštitu od zračenja postavio i pitanje: da li se na osnovu saznanja iz tih studija poduzimaju odgovarajuće mjere zaštite od zračenja. Obje ove institucije su doduše ustvrdile da te informacije uzimaju vrlo ozbiljno te da podržavaju dalja istraživanja, ali da još nije bilo povoda za specijalnu prevenciju.

A to se direktno tiče roditelja malog Raffaela, koji zajedno sa bratom i sestrom preminulog dječaka i dalje žive u susjedstvu nuklearke u Gundremmingenu.