Nuklearna energija u Slovačkoj: izgradnja s puno problema

13.153 dana – toliko je na kraju bili potrebno: 36 godina i četiri dana nakon početka radova, treći blok nuklearne elektrane Mochovce u Slovačkoj, po prvi put je povezan s europskom električnom mrežom. U vrijeme energetske krize ta mala srednjoeuropska zemlja polaže velike nade u reaktor. Elektrana vrijedna 5,7 milijardi eura bi Slovačku trebala pretvoriti u neto izvoznika struje, odnosno pomoći joj da ukupno proizvodi više električne energije nego što sama troši. Očekuje se da će Mochovce 3 povećati udio nuklearne električne energije u Slovačkoj s 52 na 65 posto.

Dok Njemačka 15. travnja službeno okreće leđa nuklearnoj energiji, Slovačka ju i dalje smatra tehnologijom budućnosti. Prema istraživanju elektro-operatera Slovačke elektrane (Slovenské elektrárne, SE), 43 posto stanovništva smatra da je to ključni element protiv klimatske krize. Većina građana i stručnjaka je za nuklearnu energiju – u neposrednoj blizini reaktora podrška je još veća.

Dug prekid radova: nova elektrana već stara

Međutim, ima i kritika na račun sigurnosti sustava, osobito iz susjedne Austrije. Stanovništvo te alpske zemlje se 1978. godine na referendumu izjasnilo protiv jedine domaće nuklearne elektrane, prije nego što je puštena u rad i daljnji projekti izgradnje su zaustavljeni. Ali na manje od sto kilometara zračne linije nalazi se nuklearna elektrana Mochovce. Druga slovačka nuklearna lokacija Jaslovske Bohunice je na samo šezdeset kilometara od najbližeg austrijskog sela.

Reinhard Uhrig iz austrijske organizacije za zaštitu okoliša Global 2000 obišao je Mochovce krajem prošle godine. „Čitava struktura trune od kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina", žali se Uhrig. „Ovo je jedina nuklearna elektrana u ovakvom stanju, u kojoj je starenje uznapredovalo prije nego što je puštena u rad."

Izgradnja reaktorskih blokova 3 i 4, započeta u siječnju 1987. godine, odvijala se u turbulentnim vremenima. Najprije Plišana revolucija u Čehoslovačkoj krajem 1989. godine, zatim podjela na dvije zemlje početkom 1993. godine. Neovisna Slovačka nije imala novca za daljnju izgradnju. Petnaest godina kasnije u projekt Slovačke elektrane (SE) uključio se talijanski investitor.

„Sravniti sa zemljom i ponovo izgraditi"

Dugu pauzu u izgradnji Uhrig vidi kao problem: „Čak i ako to uradite najbolje moguće, komponente se istroše, posebno izolacijski slojevi, brtve, osovine turbine, osovine generatora.“ Međutim, i gradilište je bilo loše očuvano. „Imamo fotografski materijal od zviždača, recimo dizelski generator za slučaj nužde koji se nalazi u lokvi vode.“ Što se tiče četvrtog bloka, koji bi trebao biti završen u iduće dvije godine, Uhrig tu vidi manje problema, jer izgradnja nije previše odmakla prije nego što je zaustavljena.

Na pojedinim mjestima konstrukcija je obnovljena, ali u osnovi je to relativno stara tehnologija. Uhrig na primjer kritizira nedostatak zaštitnog omotača, koji bi reaktor mogao zaštititi od zrakoplovnih nesreća i terorističkih napada. On govori o točkama „koje se ne mogu popraviti, kod kojih bi sve trebalo sravniti sa zemljom i ponovo izgraditi".

Organizacija Global 2000 i vlada u Beču su uložili nekoliko žalbi, ali one nisu urodile plodom. Prošlog kolovoza slovački nuklearni regulator je izdao konačnu dozvolu za rad.

Teško odvajanje od ruskih gorivnih šipki

Mochovce 3 i 4 su, kao i drugi reaktori u Slovačkoj, reaktori s vodom pod tlakom, sovjetskog dizajna. Prije tri i pol desetljeća Moskva je i dalje važila kao saveznik. Danas Rusija, kršeći međunarodno pravo, vodi agresivni rat u Ukrajini, koja je istočni susjed Slovačke. Za rad nuklearnih elektrana to je geopolitički problem. Šestokutne gorivne šipke su do sada dolazile iz Rusije, iz podružnice nuklearne kompanije Rosatom.

Kratko nakon što je zračni prostor EU-a prošlog proljeća zatvoren za ruske zrakoplove, Bratislava je izdala specijalnu dozvolu kako bi jedan teretni zrakoplov mogao dovesti nove gorivne šipke. Ali Slovačka sada traži alternativne dobavljače – kao i Češka, Finska, Mađarska i Bugarska, koje također imaju nuklearne elektrane sovjetskog modela. U Češkoj su već postignuti dogovori s kompanijama Framatom iz Francuske i Westinghouse iz SAD-a, koje bi od 2024. godine trebale isporučivati gorivne šipke.

Mochovce 3 kao spas u financijskoj nevolji

Novi reaktor Mochovce 3 će najprije koristiti ruske gorivne šipke. Čitav proces trajao je duže nego što je očekivala kompanija Slovačke elektrane (SE). Vremenski plan u prosincu je poremetilo curenje u reaktorskoj posudi pod tlakom. Kašnjenja su dovela SE u financijske nevolje, jer je zbog izostanka planirane struje, ona morala biti nabavljana na europskom tržištu, često po vrlo visokim cijenama. Ipak, stabilne cijene za krajnje kupce su zajamčene, stoji u odgovoru jedne od glasnogovornica SE-a na upit DW-a.

U sporazumu s vladom SE se obvezao na ograničenje cijena električne energije od nešto više od 61 cent po kilovatsatu – trenutno se pregovora o prilagođavanju. „Nadamo se da će proces biti završen u bliskoj budućnosti i da će biti objavljeno da je postignut dogovor između vlade i vlasnika SE“, napisala je glasnogovornica. SE je u vlasništvu slovačke vlade, talijanskog Enea i češkog EPH Holdinga.

Mochovce 3 bi trebalo pomoći u ispunjavanju stvari koje su dogovorene s vladom, objašnjava generalni direktor SE Branislav Strýček u nedavnom priopćenju kompanije. Ako ne bude novih iznenađenja Slovačke elektrane u travnju žele povećati kapacitet reaktora Mochovce 3 na 100 posto. U trenutku kada Njemačka, nakon više od šezdeset godina, prestaje proizvoditi električnu struju uz pomoć nuklearne energije.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu