Odgoj za slobodu

Masa je oduvijek bila politička zvijezda. Svejedno je li to rulja koja dovodi Hitlera na vlast ili ona koja podnosi i slavi Staljinovu svirepost. Ili prosvijećena gomila koja u Pragu ili Budimpešti demonstrira protiv sovjetskog režima. Uvijek je stupala na scenu u vremenima kriza i prevrata. Ili, drukčije rečeno, kada masa poprimi određenu kritičnu veličinu, ona može pretvoriti svaku krizu u nezamislivi prevrat. Osokoljena kritičkim duhom i humanističkim idealom, ona može pomicati brda. Nakon što su stotine tisuća ljudi šezdesetih godina demonstrirale protiv Vijetnamskog rata i rasizma stvoren je pritisak zbog kojeg je okončan rat i na osnovi kojeg su pobijedila građanska prava u Americi. Poslije ustanaka studenata (a u francuskoj i radnika) 1968. nije se vratilo grobnom miru iz pedesetih. Mnoge šezdesetosmaške ideje su postupno ostvarile utjecaj na društvo i danas utiskuju pečat našem načinu života. Alternativni način života, ravnopravnost spolova, ekološka svijest. Čovjek se na Zapadu dodatno oslobodio iz tjeskobe nezrelosti.

U Istočnoj Njemačkoj i Rumunjskoj – da spomenemo samo dvije istočnoeuropske zemlje – masovni izlazak građana na ulice oborio je komunističke režime. Mada postoji sumnja, čak i fakti, koji kažu da je rumunjski narodni ustanak 1989. bio izmanipuliran i da su ljudi ostali uskraćeni za bitni duh svoje revolucije, oni su riskirali svoj život za demokraciju i prosvijećenost.

Ljubavni odnos prema vođi

Danas izgleda kao tračak nade to što su stotine tisuća ljudi poslije Trumpove inauguracije demonstrirale protiv njega i duha koji on predstavlja. Premda je demokratski izabran, čini se da predstavlja opasnost za demokraciju. Hoće li to biti dovoljno? U prvo vrijeme sigurno ne. Naime, drukčija masa je u međuvremenu dosegla kritičnu veličinu. Njezina bujica je izbacila diletantske populiste na vlast.

Mi se moramo čuvati te cinične, bijesne mase, pune predrasuda. Mi, narod. Premda populisti tvrde da govore u ime naroda, masa i narod nisu isto. Ako bi postali identični, bili bismo izgubljeni.

Takve mase obično ulaze u žestoki ljubavni zagrljaj s „Vođom“. Dok u Rusiji zastrašuju i ubijaju predstavnike oporbe, a slobodnih medija skoro da i nema, ljubav Rusa prema Putinu je u procvatu. Potaknuti demagoškom politikom Orbana i Kaczynskog, sve više mladih Mađara i Poljaka se okreće apsurdnom desničarskom nacionalizmu, pa i radikalizmu. Čega se oni konkretno boje, ne znaju ni oni sami jer su strance vidjeli samo u inozemstvu. Njihove kulture su dobrano homogene. Čak ni ekonomija ne može biti uzrok sve većoj grubosti, jer je poljska ekonomija u prilično dobrom stanju.

Sloboda se ne može nametnuti

Drugačiji su uzroci za uspjeh populizma među mladima na Istoku i na Zapadu. Ako su danas u starosnoj dobi između dvadeset i trideset pet godina, onda su odrastali u doba sloma komunizma. Poslije tupog komunizma ispunjenog strahom i oportunizmom uslijedila je era oportunizma i egzistencijalne borbe u vulgarnom kapitalizmu devedesetih. Ljudi su htjeli osloboditi se tegobne diktature, a kada su se oslobodili, sloboda ih je preopteretila. Odgoj za slobodu na Istoku traje sve do danas. Sloboda koja je odgovorna ne može se narediti odozgor. Ona je plod odgoja i prosvijećenih institucija. Ni jedan odlazak u crkvu, ni jedna molitva ne mogu zamijeniti proces ljudske individualizacije i stjecanja zrelosti. To se događa u obitelji i u školi uz podršku odgovorne države. Mnogi na Istoku se moraju zapitati, što je krenulo naopako.

Je li taj proces bio uspješan barem na Zapadu? Nikako. I ovdje je izgleda tlo prosvijećenosti vrlo tanko. U Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Engleskoj itd. svi oni koji se osjećaju kao ekonomski gubitnici napušteni od države smatraju da imaju pravo podržati opsjenare koji izvrgavaju ruglu humanističke vrijednosti. U Njemačkoj to neki rade i bez veće ekonomske nužde. Oni na to nemaju pravo jer etika i moral za zrelog čovjeka ne mogu biti predmet trgovine. Čak ni onda kada je čovjek ugrožen siromaštvom i besperspektivnošću. Ništa nas ne prisiljava da s lanca pustimo svog unutarnjeg demona.

„Cio čovjek“

Čovjek se upusti u političku borbu, traži način da izrazi svoje zahtjeve. Zasuče rukave, udruži se s drugim ljudima, kako bi formirali prosvijećenu masu. Naročito bi vjernici trebali trpjeti, a da ne dozvole da ih zatruje mržnja. Čovjek je cjelina. U svakom slučaju, želi to biti.

Nastojanje da se masu razumije baš i ne pomaže. Čovjek mora stati nasuprot nje, odlučan na osnovi snage humanističkih vrijednosti, za koje osjeća da su u njemu čvrsto usidrene. Ali prosvijećenost i humanizam ne mogu se narediti odozgor. Za njih je potreban uporan, ali ustrajan odgoj za slobodu.