Odlazak posljednjeg njemačkog pop-artista

Polke je dugi niz godina slovio kao njemački odgovor na Lichtensteina, Warhola i Rauschenberga. Pritom je Polke, rođen 1941. u, tada njemačkoj, Donjoj Šleziji i kasnije izbjeglica na zapad, bio svjetlosnim godinama udaljen od hladnog cinizma pop-artovskih ikona s druge strane Atlantika. Sigmar Polke je bio veliki eksperimentator druge polovice 20. stoljeća ali prije svega - vrhunski umjetnik s popriličnom dozom humora koji je prije svega bio uperen protiv uštogljene umjetničke scene koja samu sebe shvaća preozbiljno.

"Šaljivdžija i alkemičar"

U jednom katalogu je ovako objasnio svoju ljubav prema jednom od glavnih motiva svog likovnog izražaja, točkama, najočitijoj poveznici s estetikom pop-arta. "Ja i točke smo nerazdvojni. Zapravo sam i ja sam točka no u jednom trenutku smo se razdvojili pa sad živimo svaki svoj život." "Alkemičar, kameleon i šaljivdžija", tim riječima kritičari najčešće opisuju ovog umjetnika čija djela su još za njegovog života dosezala milijunske cijene. U društvu najskupljih umjetnika današnjice nalazio se sa svojim likovnim suborcem Gerhardom Richterom s kojim je još 1964. u Düsseldorfu pokrenuo "Kapitalistički realizam", ironični odgovor na socijalistički realizam s druge strane njemačko-njemačke granice. Junaci "Kapitalističkog realizma" nisu bili pregaoci socijalističkih revolucija nego ikone potrošačkog društva u što se Zapadna Njemačka pretvarala u šezdesetim godinama gospodarskog čuda. Od Polkeovog humora, osim kapitalizma, nisu ostale pošteđene ni ostale ikone njemačkog bića. Poznatog Dürerovog zeca na jednom djelu iz šezdesetih Polke smješta na psihodeličnu podlogu te platno naziva "Uskoro će navratiti Dürer".

Eksperimentalni laboratorij

Tijekom karijere Polke je često mijenjao likovni izraz ali je uvijek ostao vjeran svom nagonu ka eksperimentiranju i "alkemizmu". Kustosica Susanne Kleine prisjeća se posjeta Polkeovom ateljeu koji je više nalikovao na eksperimentalnu pozornicu nego na radno mjesto jednog od najskupljih umjetnika današnjice. "Jedna velika, vrlo velika tvornička hala, vrlo veliki prostori. Atelje je od poda do stropa bio ispunjen materijalima, tehničkim pomagalima, knjigama. To je pravi mali laboratorij i odmah se vidi: ovdje se radi, isprobava ali kroz igru. Svaki detalj govori o strasti kojom se ovdje prijanja poslu", kaže Kleine. Kolikogod je bio otvoren prema umjetnosti Polke je bio zatvoren za javnost, nikada nije davao intervjue i živio je povučeno u Kölnu gdje je radio do svoje smrti.

Autor: ARD / N. Kreizer

Odg. urednik: Anto Janković