Odmjeravanje snaga između Zapada i Rusije
17. rujna 2017
Kada se Kremlj žali na navodne agresivne poteze NATO-a na ruskoj granici, bira prilično oštre riječi: posebno je omiljena usporedba s „Trećim Reichom" ili „Operacijom Barbarossa", odnosno s njemačkom invazijom na Sovjetski savez 1941. No, vlastitu vojnu vježbu s druge strane ocjenjuju kao defanzivnu i prijateljsku. Vlastito pokazivanje mišića – ništa drugo nije marširanje nadomak europske granice - trebalo bi doprinijeti miru u svijetu, koji je kod europskih susjeda navodno ugrožen. Upravo to odgovara krutoj komunikacijskoj strategiji Kremlja. No, sa zapadne strane se savjetuje da se ne pretjeruje u reakcijama i suprotstavi svakom napadu panike: nema ni najmanje naznake da bi Moskva pod pokrićem vojne vježbe mogla pripremati ofanzivu na baltičke zemlje.
Prava opasnost tek indirektno prijeti Europi – upravo zato što ovakve vojne vježbe samo hrane međusobno nepovjerenje. Najbolji primjer za to je prepirka oko brojki: ako u vojnoj vježbi sudjeluje više od 13.000 vojnika, međunarodno zakonodavstvo predviđa obveznu nazočnost promatrača i nadzorne letove. Kako bi to izbjegla, Rusija je uključila u vojnu vježbu 12.700 vojnika. Zapadna Europa računa sa 100.000. S brojkama se može manipulirati, jer NATO ne može Moskvi zaviriti u karte.
Problem za Kremlj je to što se ova rasprava ne događa izvan konteksta. Rusija je uzela dio Ukrajine i to smatra legalnim. Negira da je započela rat u istočnoj Ukrajini. Financira desničarske populiste u Europi, te i to poriče. Preplavljuje Europu s fake news (lažnim vijestima), a tvrdi suprotno. S obzirom na sve to, predsjednik Putin se ne bi trebao čuditi kada susjedi Zapad čine pomalo nervoznim.
Vjerojatno je upravo to cilj prvog čovjeka Kremlja, koji ne priželjkuje ništa više od toga da Zapad prestane trivijalizirati Rusiju. S velikom vojnom vježbom Putin hrani svoje, ali i rusko samopouzdanje.
On prihvaća da će mu u budućnosti biti teško žaliti se na navodno zveckanje oružjem NATO-a na ruskoj granici. Sa Zapadom se slaže u jednom – da kod Europljana raste nepovjerenje, što je opasno za obje strane.